Trazeci nesto o klindamicinu nailsa sam na veoma zanimljivu stranicu pa zelim da to podelim sa vama. unapred se izvinjavam ako je ovo vec neko postao.
PRIPRAVCI ZA LIJEČENJE AKNI
Problematično lice puno akni od puberteta pa do zrelih godina mnogim djevojkama, ali i dečkima otežava i komplicira svakodnevnicu. Lice prepuno komedona, papula, pustula, nodula i cista izvor je duboke frustracije i ambis za samopouzdanje. Zbog tih akni često radije ostajete doma uz TV, knjigu, Internet ili Chat želeći izbjeći neugodan osjećaj da netko bulji u mjesečevu površinu na vašem licu. Kod dečki je to manje bitan problem – malo se pusti brada, ona zamaskira akne i mjesečevu površinu, ali kod djevojaka je problem akni psihološko-sociološki teži.
Akne vulgaris
Akne spadaju u dermatoze koje se javljaju na seboroičnim područjima u doba puberteta, dakle temeljni uzrok nastanka akni je seboreja. Na nju se nadovezuje još i utjecaj androgenih hormona, koji potiču žlijezde lojnice na pojačanje rasta i funkcije. Zbog naslijeđene, funkcionalne osjetljivosti žlijezda lojnica na različite podražaje i pojačane sklonosti folikularnoj hiperkeratozi, stvaraju se komedoni (sujedice), koji imaju za posljedicu stvaranje upalnih promjena i zaostajanjem ožiljaka. Acne vulgaris jedne su od najčešćih dermatoza koja pogađa oba spola, a opaža se oko 80% adolescenata. Prve pojave bolesti moguće su i prije 10. godine, no najčešće se pojavljuju između 13. i 15. godine života, obično nešto ranije kod djevojčica nego kod dječaka. Nakon 20. godine se obično povlači, no može potrajati i do 30. godine života pa i dalje, osobito kod žena.
Bitnu ulogu u nastajanju akni imaju naslijeđe, hormoni i bakterije. Osim veličine lojnica i sklonosti folikularnoj keratozi nasljeđuje se i folikularna osjetljivost na različite podražaje, uslijed čega je pojačano izlučivanje loja, a povećana količina loja jedan je od glavnih uvjeta za razvitak akni. Slijedeći čimbenik nastupa obično tijekom puberteta, kada se odnos seksualnih hormona poremeti, bilo povišenjem androgena ili sniženjem estrogena. Prevagne li utjecaj androgena, dolazi do pojačanja rasta i funkcije lojnica, koje pojačano izlučuju svoj sadržaj u folikule. U komedonima se nakupljaju anaerobni i aerobni mikroorganizmi. Kod neliječenih bolesnika posljedično mogu zaostati atrofične i hipertrofične brazgotine.
Acne vulgaris se najčešće pojavljuju na licu, čelu, oko ušiju, na obrazima, na nosu i bradi. Kod težih slučajeva zahvaćeni su koža vrata, ramena, gornjih dijelova leđa, prsima i nadlakticama. Prema vrsti promjena i težini kliničke slike acne vulgaris se dijele u nekoliko kliničkih oblika:
Acne comedonica najblaži je oblik bolesti kod koje prevladavaju komedoni, te po koja sitna papula ili papulopustula. Ove se promjene opažaju uglavnom na licu i javljaju se kod najvećeg broja bolesnika.
Acne papulopustulosa srednje je težak oblik bolesti u kojega uz komedone nalazimo i crvene bolne papule veličine prosa do leće koje se gnoje. Ovaj oblik akne, osim na licu, vidi se i na leđima te na prsima. Seboreja je redovito prisutna.
Acne conglobata najteži je oblik bolesti, koji se nešto češće opaža u mladića, a zahvaća i leđa. Uz komedone, papule, pustule i hemoragične kraste, upalni proces zahvaća i dublje dijelove folikula i perifolikularnog tkiva, te nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi furunkuloidnog izgleda do veličine lješnjaka. Promjene se mogu mjestimično spajati se, te nastaju veće, pločaste, tvrde promjene iznad razine kože koje cijeljenjem najčešće ostavljaju ožiljke.
Ostali oblici akni
Acne neonatorum Na obrazima i bradi mogu se kod dojenčadi pojaviti komedoni, rjeđe papule i pustule s jačom upalnom reakcijom okolnog tkiva. Smatra se da je njihov nastanak uvjetovan majčinim hormonima. Terapija je lokalna, uz oprez zbog osjetljive dojenačke kože.
Acne excorie'e des jeunes filles uz minimalno izražene akne nalaze se brojne ekskorijacije, kraste i pigmentacije. Pojavljuje se u mjadih i nervoznih osoba koje stalno grebu i istiskuju i najmanju promjenu na koži. Uz lokalnu terapiju često je potrebna i psihoterapija.
Acne menstruationis javljaju se oko tjedan prije menstruacije te se manifestiraju kao papulopustule i duboko smještene bolne papule. Terapija je kao i u papulpustilozne akne.
Acne inversa pojavljuju se uglavnom u muškog spola. Riječ je o acne conglobata, smještenim oko prepona, genitalija, na zatiljku i vlasištu. Liječenje je teško. Može se pokušati izotretinoinom. Često je potrebno kirurško liječenje.
Acne fulminans ozbiljan je oblik koji se pojavljuje samo u mladića. Uz naglu pojavu acna conglobata popraćenih krvavim krastama na licu, vratu, prsima i leđima, pojavljuje se i povišena temperatura i bolovi u zglobovima. Sedimentacija je ubrzana, a leukociti izrazito povišeni. Terapija počinje srednjim dozama kortikosteroida, čemu se dodaje izotretinoin.
Acne venenata nastaje zbog kontakta s brojnim komedonogenim supstancijama. Uz komedone pojavljuju se papule i pustule.
Acne cosmetica blaži je oblik koji nastaje nakon dulje primjene nekih kozmetičkih preparata, npr. sredstava za sunčanje.
Postoje još acne professionalis, acne medicamentosa, acne steroidica itd.
Terapija akni
Često puta treba kod bolesnika oboljelih od akni pripaziti na prehrambene i higijenske navike. Već dugo je poznato da slastice s čokoladom pogoršavaju problem sa aknama, kao i alkohol, nepravilna i nezdrava, kao i neredovita prehrana. Naravno higijena je od presudne važnosti u pomaganju izlječenja akni.
Terapija akni je lokalna i sistemska. Lokalna kod svih bolesnika, a sistemska kod težih oblika acne papulopustulosa, te kod svih bolesnika s acne conglobata. U lokalnoj terapiji primjenjuju se pripravci sa salicilnom kiselinom, rezorcinolom, sumporom, katranima, retinoičnom kiselinom, benzoil peroksidom, eritromicinom, klindamicinom, te azelaičnom kiselinom. U sistemskoj terapiji u manje proširenih slučajeva daju se tetraciklini (oksitetraciklin, minociklin) u duljem vremenskom periodu, a u najtežih oblika bolesti kao terapija izbora svuda u svijetu prihvaćen je izotretinoin (0,5 - 1,0 mg/kg/dan). U žena s istovremenim endokrinološkom poremećajem u smislu prevage androgena daju se i sintetski antiandrogeni (ciproteron).
Kod blažih oblika akni provodi se lokalna terapija. Obavezno je redovito čišćenje kože i lokalnom terapijom nastoji se s kože ukloniti pretjerani lipidni sloj, spriječiti začepljenje otvora folikula i stvaranje novih komedona. Postojeći komedoni istiskuju se mehanički (kod kozmetičara), a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se ubodnim zarezivanjem, naravno pod sterilnim uvjetima. Kožu treba prati toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunima, a zatim protrljati alkoholnom otopinom salicilne kiseline (1,5 do 3%-tnom) ili rezorcinom (0,5 do 1%-tnim). Preko noći se na upalne promjene mogu stavljati paste i tekući puderi s dodatkom sumpora (2%-tnog) te katrana ili ihtiola (82%-tnog). Lokalno se često primjenjuju otopine, kreme ili gelovi s 0,01 do 0,11 %-tnom retinoičnom kiselinom, koja djeluje keratolitički, 2 do 10%-tni benzoilperoksid te azelatna kiselina, koji uz keratolitičko imaju i bakteriostatsko djelovanje. Od antibiotika lokalno se primjenjuju eritromicin (2 do 4%-tni), klindamicin (15%-tni), i tetraciklini.
Kod srednje teških oblika bolesti, uz opisanu lokalnu terapiju koristi se najčešće tetraciklinski antibiotici u manjim dozama tijekom nekoliko mjeseci na usta. Uobičajeno je davati oksitetraciklin; prvi tjedan 1.000 mg/dan, drugi tjedan 750 mg/dan, treći tjedan 500 mg/dan, četvrti tjedan i dalje kroz 3 do 6 mjeseci 250 mg/dan. Mogu se davati i tetraciklini novije generacije kao što su doksiciklin ili minociklin u dozi od 100 mg/dan u trajanju od nekoliko tjedana.
Svojevremeno se u terapiji akni i drugih poremećaja keratinizacije upotrebljavao vitamin A (retinol). Kemijskim izmjenama na retinoičnoj kiselini dobivene su brojne supstancije koje su zajednički imenovane kao retinoidi. Jedan od njih je i 13-cis retinoična kiselina s genetičkim imenom izotretinoin.
Često puta treba kod bolesnika oboljelim od akni pripaziti na prehrambene i higijenske navike. Već dugo je poznato da slastice s čokoladom pogoršavaju problem sa aknama, kao i alkohol, nepravilna i nezdrava kao i neredovita prehrana. Naravno higijena je od presudne važnosti u pomaganju izliječenja akni.
Registar lijekova u RH, 2006.
D10 Pripravci za liječenje akni
D10A Pripravci za lokalni primjenu
D10AE Peroksidi
benzoilperoksid – Dercome Crear
D10AF Antiinfektivi
klindamicin – Dalacin T, Klimicin T
D10AX Ostali lokalni pripravci za liječenje akni
azelatna kiselina – Skinoren
D10B Pripravci za sustavnu primjenu
D10BA Retinoidi
izotretinoin – Roaccutae
Ihtiol
Ihtiol je sulfonirano ulje škriljevaca. Još se naziva amonijev sulfogirodalat, ihtamol, amonijev bituminosulfonat ili girodal. Dobiva se destilacijom iz bituminozne tvari koja se vadi iz nalazišta u Tirolu. Ta bituminozna tvar je bogata fosiliziranim ostacima riba te ihtiol koji se dobiva suhom destilacijom sadržava velike količine sumpora i fosfora s ribljim uljima. Ihtiol ima jak miris po naftnom ulju, lako se miješa sa vazelinom, glicerolom i raznim uljima, djelomice je topljivo u alkoholu, a može se emulgirati s vodom. Ihtiol ima detergentno djelovanje u kojemu se mnogi lijekovi netopivi u vodi otapaju.
Prvi pisani spomeni ihtiola i njegove primjene sežu još u XVII stoljeće. Dermatolog Paul Gerson Unna (1850-1929) smatra se "ocem ihtiola". Zahvaljujući njemu ihtiol je postao lijek za tretman oteklina, promrzlina, upalnih procesa u koži. U raznim kombiniranim pripravcima pojačava učinak kortikosteroida, kloramfenikola i heparina. Ima protuupalni, antibakterijski, antiseboreički, antimiotički, antekcematozni, antipruritički, analgetski, i keratolitički učinak, pojačava cirkulaciju krvi u koži, ima antimititički i antipsorijatički učinak. Ihtiol ima slab iritirajući učinak, slab senzibilizacijski učinak. S obzirom na odluku EU da se do 2002. godine zabrane svi dermatički pripravci koji sadržavaju katran (zbog kancerogenog učinka), ihtiol doživljava pravu renesansu i pojavljuje se u proizvodnom asortimanu mnogih farmaceutskih kompanija.
Koristi se u magistralnim pripravcima za liječenje rozaceje, psorijaze i akni. U magistralnim pripravcima (onim koji se po pojedinačnom receptu izrađuju u ljekarnama), dolazi u kombinaciji sa sumporom, cinkovom pastom, vazelinom ili nekim drugim podlogama. Primjena pripravaka s ihtiolom kod nekih osoba može izazvati nadražaj kože.
Benzoil peroksid
Benzoil peroksid je organski spoj koji se na koži raspada u oksidirajući, reaktivan spoj.. Ima dokazan učinkovit keratolitički i antibakterijski učinak. Pokazao se učinkovitim u smanjenu broja bakterija Propionibacterium acnes te smanjenju nastajanja iritirajućih masnih kiselina u lojnim žlijezdama akneične kože. Koristi se u obliku krema i gelova s oko 5% ili 10% benzoil peroksida u liječenju akni vulgaris. Najprije se primjenjuje 5%-tni pripravci, a ukoliko oni nisu učinkoviti tada se primjenjuju 10%-tni. Pri prvoj primjeni krema ili gelova s benzoil peroksidom javlja se osjećaj prženja kože, a može se pojaviti blago ljuštenje epiderme (peeling) unutar par dana od početka primjene. To je normalna pojava i nije štetna, a ukoliko se ona dogodi treba na dan dva prekinuti s terapijom. No, ponekad iritacije mogu biti ozbiljnije, pa se ponekad terapija i prekida.
Pripravci s benzoil peroksidom ne bi smjeli doći u kontakt s očima, ne smiju doći u usta, niti na sluznicu nosa. Ikoliko pripravak s benzoil peroksidom dođe u kontakt s očima važno je oči isprati s puno vode. Također, koža tretirana s benzoil peroksidom ne bi se smjela izlagati sunčevoj niti UV svjetlosti. Kontakt pripravka i kose ili odjeće može rezultirati u obezbojenju. Također, benzoil peroksid se ne smije nanositi na oštećenu kožu.
Od nuspojava primjene gelova ili krema s benzoilperoksidom može se javiti iritacija u obliku crvenila, osjećaja pečenja, ljuštenje epiderme (peeling), suhoća kože, peckanja i žarenja kože, a također se može javiti i osjećaj zategnutosti kože. U rijetkim slučajevima može se javiti alergijski kontaktni dermatitis.
Registrirani u RH za 2006: Dercome Clear (Dr. WOLF ARZNEIMITTEL)
Klindamicin i eritromicin
Klindamicin i eritromicin jesu antibiotici. Klindamicin spada i linkozamidne antibiotike, dok je eritromicin makrolidni antibiotik. Djeluju na brojne bakterije, a između ostalog i na Propionibacterium acnes pa su stoga vrlo pogodni za čišćenje lica sklonog aknama. Za liječenje akni koriste se u obliku losiona koji sadržavaju još i alkohol, te određeni humentans kao što su glicerol ili propilenglikol. Koriste se u liječenju akni vulgaris, posebno u fazi papulopustularne upale, tj. u slučajevima blažih akni.
No, unatoč činjenici da se koriste lokalno, može se u vrlo rijetkim slučajevima javiti teški proljevi, kolitis i pseudomembranozni kolitis uzrokovan toksinima Clostridium difficile. Iako su ti slučajevi vrlo rijetki kod primjene antibiotskih losiona u slučaju teškog ili dugotrajnog proljeva, terapiju treba prekinuti. Zbog sadržaja alkohola antibiotski losioni s antibioticima mogu uzrokovati peckanje i iritaciju očiju, sluznice i oštećene kože.
Registrirani u RH za 2006: Dalacine T (PFIZER), Klimicin T (LEK)
Azelatna kiselina
Azelatna kiselina djeluje antimikrobno te sprečava prekomjerno razmnožavanje bakterija, osobito Propionibacterium acnes koje svojim djelovanjem značajno povećavaju koncentraciju slobodnih masnih kiselina.
Propionibacterium acnes sudjeluju i u stvaranju pogodnih uvjeta za razvoj upalnih procesa i hiperkeratozu što pogoduje stvaranju gnojnih nakupina - komedona. Svojim djelovanjem azelatna kiselina sprečava porast broja Propionibacterium acnes, normalizira prekomjerno lučenje loja, smanjuje koncentraciju slobodnih masnih kiselina i folikularnu retencijsku hiperkeratozu, te na taj način smanjuje uvjete koji pogoduju nastajanju akni. Koristi se u obliku kreme za liječenje i oblažavanje akni vulgaris. Prilikom primjene ne smije doći u dodir sa sluznicom (nos, usne, oči). Ukoliko dođe u dodir s očima potrebno je njihovo ispiranje obilnom količinom vode. Prije primjene kreme potrebno je pažljivo očistiti kožu čistom vodom ili nekim blagim sredstvom za čišćenje. Ukoliko liječnik ne odredi drugačije primjenjuje se 2 puta na dan (ujutro i navečer). Ukoliko se pojavi značajnija nadraženost kože učestalost primjene može se smanjiti na jednom dnevno (navečer) sve do prestanka prevelike podražljivosti kože. Nakon što se nadražena koža smiri nastavlja se s primjenom 2 puta dnevno (ujutro i navečer). Značajno poboljšanje javlja se nakon 4 tjedna primjene krema s azelatnom kiselinom. Optimalni rezultati postižu se redovitom primjenom tijekom više mjeseci, ali ne treba primjenjivati dulje od 6 mjeseci.
Rijetko i to uglavnom na samom početku primjene može se javiti prolazna preosjetljivost kože: žarenje unutar prva 4 tjedna, a katkad i tijekom svih 6 mjeseci, crvenilo, svrbež i probadanje ponekad, rjeđe nakon drugog mjeseca primjene, ponekad se koža na početku primjene može perutati.
Registrirani u RH za 2006: Skinoren (SCHERING)
Adapalen
Adapalen je noviji retinoidni spoj koji ima protuupalna svojstva. Kao i tretinoin veže se za specifične jezgrene receptore retinoične kiseline, ali, za razliko od tretinoina, ne veće se za receptore u citosolu stanica. Blokira kemotaksiju leukocita i blokira nastajanje medijatora upale. Time se blokiraju i stanice koje upalom pomažu nastajanje akni. Primijenjen na kožu djeluje razgrađujući komedone te ima pozitivne učinke na abnormalne procese epidermalne keratinizacije i difrencijacije, procese koji su prisutni u nastajanju akni vulgaris. On normalizira diferencijaciju folikularnih epitelnih stanica što rezultira u smanjivanju nastajanja mikrokomedona.
Koristi se u obliku gelova i krema s oko 0,1% adapalena liječenju blagih i umjerenih akni u kojima dominiraju komedoni, papule i pustule na licu, grudima i leđima. U slučaju teških oblika akni adapalen nije od osobite koristi. Ne smije doći u kontakt s očima, ne smije doći u usta ili u nos. Ukoliko dođe na oči, uči treba isprati vodom.
Tijekom terapije može se javiti reakcija preosjetljivosti ili teža iritacija kože. Tada se mora prekinuti s terapijom. No, ukoliko se pojavi bilo kakva iritacija kože tada bi se pripravak s adapalenom trebao rjeđe koristiti ili privremeno ne koristiti dok se ne smiri iritacija.
Također, ne smije se primjenjivati na ozljeđenu kožu ili kožu s ekcemima. Također, ne bi se smio koristiti kod teških akni na velikim površinama kože, pogotovo ukoliko je pacijentica trudna ili u plodnom razdoblju života, a ne koristi kontracepciju. Naime, adapalen je teratogen, što znači da ukoliko uđe u krv trudnica u većoj dozi može izazvati deformacije ploda. No, pokusi su pokazali da, kada se primjenjuje na kožu, vrlo malo ulazi u krv. No, pošto nisu rađeni klinički pokusi na trudnicama upotrebu pripravaka s adapalenom treba izbjegavati kod trudnica i dojilja.
Od nuspojava mogu se javiti lokalne reakcije kože u obliku peckanja, crvenila, osjećaja žarenja i svrbeža, osjećaj suhoće kože ili ljuštenje epiderme (peeling). U vrlo rijetkim slučajevima može se javiti veće oštećenje kože.
Izotretinoin
Izotretinoin je 13-cis retinoična kiselina, retinoid treće generacije, sa sebosupresivnim djelovanjem. Dokazano je da je retinoična kiselina potrebna za normalni rast i diferencijaciju epitelnih stanica. Izotretinoin smanjuje veličinu seboroičnih žlijezda. Nakon mjesec dana primjene u 80% bolesnika smanjuje lučenje loja za 80-100% (djelovanje počinje prvih dana terapije, a njegova inhibitorna funkcija traje mjesecima, pa i godinama nakon prestanka terapije). Djeluje na površinske lipide te značajno smanjuje broj bakterija na površini kože (Propionibacterium acnes, gram negativne bakterije).
Koristi se kao sustavna terapija u obliku kapsula koje se piju za liječenje teških oblika nodulocističnih akni koje su otporne na prethodno liječenje, naročito cistične akne i acne conglobata, osobito ako lezije zahvaćaju trup. Nije namjenjen za liječenje blažih oblika akni. Djelotvorna dnevna doza iznosi 30 mg.
Izotretinoin je teratogen što znači da u trudnica izaziva deformacije ploda stoga se nikako ne smije koristiti u trudnica, kao i u žena fertilne dobi, osim ukoliko ne koriste sredststva za kontracepciju pod liječničkom kontrolom četiri tjedna prije, tijekom i mjesec dana nakon liječenja. Dokazane su abnormalnosti ljudskog fetusa vezane za primjenu izotretinoina: hidrocefalus, mikrocefalus, abnormalnost vanjskog uha (vanjski slušni kanali su premali ili ih uopće nema), mikroftalmija, abnormalnosti srca i krvnih žila, facijalna dismorfija, abnormalnosti timusa, manjak paratiroidnog hormona i malformacije malog mozga. Također, izotretinoin ne smiju uzimati dojilje. Nadalje, ne smiju ga koristiti osobe s oštećenjima jetre ili bubrega, s hipervitaminozom A, povišenim vrijednosti lipida u krvi te u slučaju preosjetljivosti na lijek. Kombinirano liječenje s tetraciklinima također je zabranjeno.U oboljelih od šećerne bolesti preporučuje se često mjerenje glukoze u krvi.
Najčešće uočene nuspojave vezane su za hipervitaminozu A, a to su suhoća sluznice usta i nosa. Suha sluznica očiju može izazvati konjunktivitis i reverzibilno zamućenje rožnice. Bolesnici rjetko mogu imati reakcije osjetljivosti na svjetlo, poremećaj adaptacije na mrak (smanjen vid noću) i lentikularna katarakta. Osim toga, može se pojaviti bol u mišićima i zglobovima, osip, svrbež, facijalni dermatitis, znojenje, piogeni granulom, paronihija, distrofija nokta i povećano formiranje granulacijskog tkiva te reverzibilna alopecija. Također je zapaženo povišenje triglicerida i kolesterola u serumu, kao i sniženje HDL, osobito kod primjene visokih doza i u bolesnika s predispozicijama (obiteljska anamneza poremećaja metabolizma lipida, dijabetesa, pretilosti ili alkoholizma). Ove su promjene također ovisne o dozi, a nakon smanjenja doze ili obustavljanja uzimanja lijeka vrijednosti se vraćaju na normalu. U djece su se javljale promjene na kostima i hiperostoza (t.j. prijevremeno zatvaranje epifize).
Registrirani u RH za 2006: Roaccutane (F. HOFFMAN LA ROCHE)
Sve o aknama
Moderatori: mr ph. Silvio, moderato, admin, vlada99, goranai
