Devojka je na redovnom ginekoloshkom pregledu otkirila da ima ranicu na glavicu materice. Posle odradjenog brisa otkriveno je da je zarazhena ureaplazmom urealyticum ( jedan plusic na nalazu, mislim da je 10 na 4 broj mikroorganizama ), nakon chega joj je odredjena terapija doksamicinom + vaginalete. Skoro da je izvesno da sam i ja zarazhen, jer osecam blago peckanje pri mokrenju. Poshto sam prochitao sve postove na temu ureaplazme shvatio sam da je neophodno da uradim bris i odradim terapiju, medjutim bilo je pomena o empirijskoj terapiji, shto me je bacilo u dilemu. Konkretno me interesuje sledece, koliko bi bilo pametno da, bez prethodno uradjenog brisa, sprovedem identichu terapiju kao i devojka ( naravno bez vaginaleta

), pa tek onda uradim bris, da utvrdim da li je terapija pomogla? Znam da nije pametno uzimati lekove na svoju ruku, bez konsultacije sa doktorima, ali koliko sam razumeo pricha sa ureaplazmom je u velikoj meri standardna, kao i terapija koja se prepisuje. Iskreno, jedini razlog zbog kojeg razmishljam o uzimanju terapije bez brisa je da se poshtedim bar jednom neprijatnog iskustva vadjenja brisa... Da li postoji mogucnost da ovom odlukom uchinim sebi medvedju uslugu, ili ideja o sprovodjenju identichne terapije i nije toliko promashena?
Unapred hvala na savetu.