Navikavati dete da mnogo ranije kontroliše svoje izlučivanje nego što je njegov nervni sistem sazreo za to, prilično je besmislen i uzaludan posao. On mora da bude razvijen u tolikoj meri da dete bude spremno da uči novu funkciju, u prvom redu da poveže svoju potrebu za izlučivanjem sa svojom voljom. Verovatno se sad pitate: "Kako je moguće da su mnoge majke naučile svoju decu na nošu i pre prve godine?" Sigurno se prisećate takvih primera iz svog okruženja. Zaista, svaka čast takvim majkama, ali samo zbog toga što su odlučile da se po ceo dan ponašaju kao atletičari u niskom startu, te su pripravno "hvatale" svoje dete kad počne da vršu nuždu. Znači, u takvim slučajevima izveštile su se u stvari majke, a ne deca. Ona su ostala potpuno nesvesna tih reakcija.
BUDITE STRPLJIVI
Potrebno je naglasiti da je odvikavanje od pelena prilično dugotrajan proces, koji od roditelja zahteva strpljenje i određenu dozu mudrosti. Kontrola nad izlučivanjem je od velikog fizičkog , ali i psihološkog značaja. Psihoanaliza poklanja veliku pažnju upravo ovoj fazi dečijeg razvoja a naziva je "analnom". Naglašava se da ukoliko tokom nje roditelji pogrešno postupe, te strogo i kruto, uz prekore i kažnjavanja navikavaju dete na čistoću, dolazi do trajnog, negativnog uticaja na razvoj ličnosti, osnosno formiraju se osobine ličnosti, kao što su tvrdoglavost, škrtost, preterana sklonost pedanteriji, a u mnogim slučajevima i agresivnost.
Okvirno, probajte da navikavate dete na nošu pred kraj druge i tokom treće godine života. Postepeno ga stavljajte na nošu vodeći računa o tome da na njoj ne sedi dugo. Ukoliko dete uspe da obavi nuždu, pohvalite ga toplim rečima, ili ga uz osmeh pomilujte po glavici. Nemojte da od toga pravite spektakl praćen burnim aplauzom i brojnom publikom, ili još gore, poklanjajući mu darove, jer će dete pomisliti da tom funkcijom može da manipuliše s vama, što se takođe nepovoljno odražava na razvoj njegove ličnosti.
Naoružajte se strpljenjem, jer će se tokom učenja sigurno dešavati nezgode i pelena neće svaki put ostati suva. Zbog toga nikako nemojte da grdite dete, da vičete na njega, ili još gore, da ga fizički kažnjavate. Ne ponižavajte ga, ne nazivajte ga prljavim ili neurednim, ne sramotite ga pred drugima i ne pretite mu. Takvi postupci u njemu će roditi niz loših osećanja - od krivice, do stida, straha i potpune zbunjenosti. Moguće je da dete na takve, negativne, vaspitne postupke odreaguje revoltom, da se pobuni protiv vas i demonstrativno, uz gromoglasni plač, odbije svaki pokušaj navikavanja na nošu. Pobuna može da se prenese i na ostale aspekte detetovog života. Ukoliko ga kaznite za nezgodu koja mu se desila, njegovo samopouzdanje biće poljuljano, a sve što je do tad naučilo, srušiće se kao kula od karata.
PRVO SE UČI DA KAKI
Važno je naglasiti da se kontrola nad pražnjenjem creva ranije uspostavlja od one nad bešikom, jer se potreba za pražnjenjem creva javlja redovnije, u određenim dobima dana i ne toliko često kao ona za uriniranjem. Kontrola nad pražnjenjem bešike uspostavlja se posle šest, pa i više meseci od kontrole pražnjenja debelog creva. Pri tom je potrebno pratiti sledeće znake: na početku, dete se upiški, pa tek onda zatraži od vas da ga presvučete. Ono vuče svoje mokre gaćice i samo pokušava da ih skine. Sve su to dobri znaci, jer ukazuju da detetu ne prija kad je mokro, da preferira čisto i suvo, a takođe je važan i mentalni znak, jer je dete povezalo reč i funkciju i naučilo da treba da kaže da se upiškilo. Potom dolazi u fazu kada vam blagovremeno javi za svoju potrebu, ali je kontrola još uvek toliko slaba da se istog trenutka upiški. Tek posle ove faze, uspostavlja se prava kontrola nad bešikom, i to najpre danju, a potom i noću.
|