A pomenuo si kako ce tvoja buduca zena reagovati na to.. Nisam najbolje razumela, imas li devojku koja ce ti biti buduca zena, ili hipoteticki tvoja buduca zena koju budes nasao. Plasila sam se takodje reakcija ljudi sto zbog straha, neznanja o tome, ili vrlo sturog znanja kao i zbog diskriminacije, predrasuda.. Medjutim nisam naisla na ruzne stvari. I jos nesto, ti ne moras prijateljima, poznanicima nit ikom da pricas, jer nisi "opasnost" za njih, ali partnerci, devojci moras, doktoru, zubaru.. Moja situacija je bila sledeca da sam bila u vezi 8 godina sa deckom, koji je jednog dana zavrsio u bolnici sa zuticom i hepatitisom b. Potom sam i ja testirana, i pozitivna, ali meni nije apsolutno nista. To je bilo sok saznanje. U prvi mah, sam mu dala do znanja, da ne kazem optuzila, da ko zna sa kojom je bio, dobio i preneo i meni. To je za mene bila jedina moguca situacija, s obzirom da znam da ni sa kim nisam bila, a nemam nikakvih drugih rizicnih situacija kojim bih mogla dobiti virus. On je mozgao, pricao, zubar, intervencija, mozda je tako dobio.. nisam verovala ali nisam ni pricala tad o tome vise, jer previse sam bila zabrinuta za njegovo zdravlje, jer bio je u bolnici i situacija je bila jako ozbiljna. Imao je jak akutni oblik. Transaminaze su mu brojale u hiljadama. U medjuvremenu analizama utvrduje se da sam ja hronicni oblik i da je moja infekcija davnih dana, a jedina opcija je bio pirsing koji sam radila 15 godina ranije. Sok, ja sam njemu zapravo prenela. kako je to uopste moguce, da ja imam to 15 godina, a 8 godina sam sa njim i imam sa njim nezasticene odnose i sad mu tek prenesem. Trebalo mi je dugo to da svarim da je moguce. Ali istog momenta sam mu rekla to saznanje, kao sto je i on meni istog momenta rekao da je pozitivan na hep B. Moram da kazem da on meni ni jednog momenta nije prebacio sto je zbog mene bio u bolnici, ni jednog momenta mi nije rekao e ko zna sa kim si bila, vec je prihvatio situaciju da se prenos desio kada sam radila pirsing. Za razliku od mene, koja sam u suprotnoj situaciji njega optuzila i nisam mu verovala. On je imao akutni, izbacio virus, kroz 10 dana i stvorio antitela, sada je dozivotno imun. Jetru je oporavljao par meseci. Imali smo i krizu i raskid, jer ja nisam mogla da se nosim sa tim, da oprostim sebi, da je bio u bolnici zbog mene, sav taj stres, i da ja to imam i da cu imati do kraja zivota, tad sam mislila ni dete ne mogu imati.. Zato smo tada pukli.Resila sam da krenem dalje. Kada sam raskinula, upoznala sam jako finog decka, kome sam ispricala celu situaciju. Mislila sam da ce da pobegne od mene. Ali za divno cudo, on je sve to prihvatio i otisao i vakcinisao se. Ovo ti sve pricam zbog toga sto reakcije nisu bile onakve kakve sam se pribojavala da ce biti. Nazalost po tog decka, ja prosto nisam mogla da budem sa njim jer sam volela bivseg, to je samo bio period gde nisam mogla da se pomirim sa tim, gde sam krivila sebe, i nisam znala sta bih od sebe, osecala bih krivicu kad god bih bila pored njega, trebalo mi je 6 meseci da dodjem sebi, saznam o bolesti, prihvatim, i da prodje vreme. A taj fini decko, dzabe se vakcinisao, jer nisam mogla da budem sa njim, htela sam da krenem dalje, ali nisam mogla.Doduse nije dzabe, zasticen je i siguran od hepatitisa b. Ja sam se pomirila sa svojim deckom, psihicki prihvatila stanje i krenula normalan zivot. Od tad je, evo vec šesta godina, mi zivimo zajedno i radimo na bebi.
|