Bili su lekari, ali kao i da nisu........ Sutra će se konsultovati sa neuropsihijatrom, nije mi jasno zašto sa njim, kada je ovo više neurološka stvar...........
Garfield je napisao:
Majo: ne znam sta da kazem za te male napade, ne lici mi na slog, a opet ni na epi...joj ne znam, kozda da pokusate da joj date taj mazepin u spric pa da probate...mada ja stvarno ne mislim d aje od toga....Boze, ne znam zaista, ali stvarno mi ne lici ni na jedno od pomenutih....A sto se Vas tice, da, to sto opisujete lici na depersonalizaciju odnosno na disocijativno ponasanje: kad stvari postanu previse za coveka dogodi se da se telesni i psihicki dozivljaj sebe pocepaju, kako da kazem, pa se cini coveku da vise nije u svom telu, kao da je izmesten....Znam o cemu pricate vrlo dobro. NEka ste uzeli Xanax, preko vam je potreban.....Joj, idem sutra popodne za Sloveniju, necu biti tu do utorka, bas mi je zao.....Ali ne dajte se, i zovite patronazu i hitnu i sedite im zavrat ako treba.....Cujemo se jojs sutra prepodne, ne dajte se.....
Garfield, a na šta Vam liči?! Mama moje drugarice kaže isto to i kaže mi da joj to liči na "poslednje trzaje mozga"-šta god to značilo.
Večeras sam oko pola 9 nalepila mami Durogesic flaster, po savetu lekara i nakon toga je potpuno mirno zaspala, bez jauka i stenjanja. U jednom se momentu probudila i počela da plače, da jeca, baš onako tužno, pretužno
Iz toga je opet utonula u san. Ja se sada trzam na svaki šum.
Ijao Garfield putujete......
A šta da se radi? Srećan Vam put a ja ću preživeti valjda. Mislim, hoću sigurno, ali ovo što danas videh, ovo se ne vidja ni u hororu ni u naučnoj fantastici. Mislim da će mi te slike i zvuci zauvek ostati u sećanju.