dragancesu je napisao:
Mislim da je "najbolji" preparat ajkulina hrskavica jer ajkule toboze nikad ne obole od toga. Ali ajkule recimo zive u cistom moru a ne recimo u pancevu (za koga me inace vezu neke lepe uspomene).
Ajkulina hrskavica:
Jedan od savremenih lekova za koje se tvrdi da leåe rak ili da pomaæe u njegovoj
prevenciji, spravlja se od ajkuline hrskavice. Za popularnost ovog leka
zasluæan je Vilijam Lejn (William Lane), autor knjige “Ajkule ne dobijaju rak”
i drugog izdanja koje nosi naziv “Ajkule još uvek ne dobijaju rak”. Naæalost,
ova tvrdnja nije taåna - ajkule ipak dobijaju rak! Na spisku kancerogenih oboljenja
koja ih ugroæavaju nalaze se i ona sa najgorom prognozom: melanom,
tumor mozga, rak krvi i krvnih sudova, pa åak i rak hrskaviåavog tkiva, od
koga se pravi “svemoñni” lek.
Alternativna medicina 103
Osnova za verovanje u efikasnost leka jeste tvrdnja da on sadræi angiogenezne
inhibitore, koji spreåavaju formiranje krvnih sudova u organizmu,
pa samim tim i unutar kancerogenog tkiva. Anti-angiogenezni efekat (doduše,
sasvim skroman) zaista je postignut u laboratorijskim uslovima, ali samo
u epruveti, a ne i u ljudskom ili æivotinjskom organizmu.
U glasniku Ameriåkog udruæenja za kliniåku onkologiju objavljeni su
rezultati manje studije koja se bavila ispitivanjem efikasnosti ovog leka. Lek
je dobijalo 58 pacijenata obolelih od raka tokom 12 nedelja i ni kod jednog
nije došlo do izleåenja niti do poboljšanja kliniåke slike. Istina, dva pacijenta
su prijavila privremeno poboljšanje subjektivnog stanja, što se oåekivalo i bez
terapije. Kasnije je sprovedeno još nekoliko sliånih studija i ni jedna nije dala
rezultate koji bi ukazali na vezu izmeðu uzimanja ovog leka i toka bolesti.
Zanimljivo je da zagovornici ovog naåina leåenja raka nikad nisu pokušali
da objasne jedan prost apsurd - da je aktivna supstanca koja se izdvaja iz
hrskaviåavog tkiva ajkule zapravo protein koji se pod dejstvom æeludaånih
sokova vari kao i svaki drugi. Posledica je oåigledna - lek (koji se inaåe uzima
oralno) zapravo i ne stiæe do obolelog tkiva u organizmu! Sliåno bi bilo i sa
insulinom koji uzimaju oboleli od šeñerne bolesti; njima bi svakako bilo lakše
da piju tablete nego da se bodu iglom svaki dan, ali bi u tom sluåaju i on bio
svaren i ne bi izazvao nikakav efekat.
Lekovi koji se baziraju na ajkulinoj hrskavici relativno su skupi. Komplet
medikamenata za terapiju od 16 nedelja košta oko 3000 dolara. Postoje i
jeftinije varijante ovog leka, koje uz ajkulino hrskaviåavo tkivo sadræe i razne
aditive i standardna neaktivna sredstva za popunjavanje mase leka, ali je
posle ispitivanja objavljeno upozorenje da su neki dodaci koji se ovde koriste
otrovni za åoveka. Osim toga, utvrðeno je da ajkulina hrskavica sadræi sastojke
koji usporavaju rast dece i fetusa, usporavaju zarastanje rana posle
operacija (koje, na æalost, åesto prate obolele od raka), smanjuju broj belih
krvnih zrnaca (što slabi prirodnu odbrambenu moñ organizma) i kod nekih
pacijenata izazivaju dijareju, što inaåe pojaåava negativne efekte konvencionalne
terapije citostaticima i zraåenjem.
Za rasplet priåe o leåenju raka ajkulinom hrskavicom dugujemo zahvalnost
samom Vilijamu Lejnu, autoru knjige “Ajkule ne dobijaju rak” i
osnivaåu kompanije Cartilage Technologies koja je proizvodila i prodavala
lek. Lejn je 1996. godine prodao firmu (posle åega je ona preimenovana u Bio
Therapies), i izjavio za štampu da je (citiramo): hrskavica ajkule potpuno
neefikasna u leåenju raka!
Ako postoji još neko koga nije šokirao ovakav obrt, trebalo bi da åuje
nastavak Lejnove izjave, jer ona zasluæuje istaknuto mesto u istoriji alterna-
104
tivne medicine: Jeste, proizvodi “prve generacije” zaista nisu bili efikasni,
ali je on zato stvorio proizvode “druge generacije” koji jesu! U åemu je razlika?
Pa, Lejn nam otkriva i tu tajnu: nije svejedno da li se koristi sveæa ili zamrznuta
hrskavica. I u tome je cela mudrost!
Ne treba sumnjati da Vilijam Lejn i ovoga puta dobro zna šta radi, jer ñe
træište prihvatiti njegov novi proizvod i on ñe se prodavati isto tako dobro
kao i stari. Nevolja je u tome što se ova priåa ne završava na ajkulinoj hrskavici,
nego je u igri ceo niz lekova koje nadrilekari spravljaju od divljih æivotinja.
Tu je krljušt krokodila, oklop i krv kornjaåe, nekoliko ælezda jelena, mišiñi
sa ruku majmuna, rog nosoroga, æuåna kesa medveda, zubi i polni organi
tigra i još mnogo delova tela æivotinja koje se love i ubijaju samo zato da bi
se od njih spravljali i skupo prodavali beskorisni preparati.