Ja znam da sam malo pobrkao datume,ali danas je vec trebao biti dvadeseti dan kako ocu dajem Onolam...
Apetit mu je los...
Posto mu dajem i Segydrin,od lekova mu dajem jedino diklofenak,jedan movalis na dan i ranisan... sve ostalo mu vise ne dajem.
bolove ima u talasima,vidim i da mu se ruke primetno tresu kada su bolovi jaki.
Bojim se da ovu bolest nista ne moze da zaustavi...
Ali imam nade...
Osam dana nije dolazila ni patronazna sluzba,ionako ga samo pune nekim inekcijama koje mu ne pomazu ni najmanje...
Oni nemaju nikakva resenja,za bolesnike u poslednjim fazama zivota. U bolnicu ne mogu da ih prime,a niko ih tamo ne bi ni pazio kao mi sto bdimo uz njih. Doduse postoji mozda mogucnost da neko ,ko ima para plati pa ce bolesnik dospeti do bolnice. A sta da rade stotine hiljada bolesnika u Srbiji koji nemaju para ni za lekove?
Mislim da bi onolam mogao da pomaze ljudima,ali kod mog oca smo definitivno zakasnili. Od nocas se Bogu molim da ga sto pre primi u svoja nedra.
Dosta se mucio.
Trebali smo da dobijemo i vidatox pre 3 nedelje ,ali slucaj je hteo da ne stigne do nas.
Svima koji su oboleli,zelim uspesnu i jaku borbu protiv ovog opakog neprijatelja i da svaki dan disete punim plucima i iskoristite ga za oporavak.
Oni koji su zdravi,neka obrate paznju na ishranu i iskljuce poroke iz svog zivota. Volite se i postujte i zivite koliko god je moguce opusteno i bez stresa.
Rodbini koja je najbliza obolelima,porucujem da budu jaki i uporni i da se borite za svoje najmilije svakoga dana u svakom pogledu. Svaki sat proveden vise sa svojim najdrazima,poklon je od Boga i za vas i za obolele,pa makar to bilo i u bolovima.
Pozdravljam Vas sve...