Nenade, na forumi ciji ti je sajt Danica dala, ima puno onih sa svezim iskustvom u lecenju - pitaj ih slobodno.
Ja ti mogu reci da smo moj suprug i ja imali slicnne probleme kada sam ja isla na neki vid psohoterapije (nekada davno, davno).
Njemu (kao i tebi) uopste nije bilo lako, pogotovo jer se tu uplice neko sasvim treci i "petlja se u nase porodicne stvari", kako smo mi osecali.
Ja sam imala veliki otpor i dr je rekao mome muzu da on tesko moze da me leci posto oseca da ga ja ne podnosim (sto je bilo sasvim tacno, a uostalom ja to nisam ni krila)... pa smo menjali lekare, ali sam tu bila baksuz, jer se uvek desi da lekar koga su mi preporucili nije bio tu vec bude njegova zamena (najcesce to bude deciji psihijatar)... tako da to nije bilo uopste dobro za mene.
Dinstanciranje koje lekar od tebe trazi, hmm....pa, to je tesko reci.. ali, nekada suprugu smeta kada se osoba sasvim osamostali, ja sam i dan-danas preterano vezana za svoga supruga i moje lecenje svakako nije izvrseno do kraja, ali ovakav zivot (bez onih nekadasnjih tegoba) nama oboma odgovara.
Uostalo, nasa deca su zdrava i sasvim samostalna, cak imamo i unuka.
Mislim da vas dvoje svakako treba da imate neku vasu licnu konverzaciju sto se samog lecenja tice, pa makar da oboje znate sta je ono najmanje sto od lecenja ocekujete. NE mora psihijatar bas sve da zna.
Bracni par je jedan tim i ne verujem da je preterano distanciranje dobro, jer bi to meni licilo na nezainteresovanost. Znaci, treba naci meru u svemu tome, ali ne meru koja odgovara psihijatru vec vama dvoma. Jer vi treba da ostanete zajedno, a psihijatri su ti koji mogu da se menjaju (ako treba).
Sto se terapije tice, tu ce svaki lekar dati drugaciju kombinaciju lekova (a opet slicnu).
Ono sto vi treba da znate je da ti lekovi mogu privremeno jako da uticu na vasu suprugu.... mislim na njeno ispoljavanje emocija i sl... mada sam ja uvek vise verovala u lekove nego u psihijatre koji su samo ljudi sa ogranicenom moci... ali to je vec tema za sebe.
Svuda se pise o tegobama onoga ko ima taj poremecaj, a nigde o tome kako je bracnom partneru, a ja dobro znam da vam nije lako...
Mislim da vi aktivno treba da saradjujete u lecenju jer ste vi sami sastavni (i veoma bitni!) deo zivota vase supruge.
pozdav,
danka