danka je napisao:
Tako da ja zaista ne znam koga da "okrivim" za taj poremecaj (koji mi je ipak nekako odredio zivot).... jedino da okrivim gene.
Jer bez urodjene skolonosti tesko da bi se ovaj poremecaj tek tako javio.
Ne!!! Nije u pitanju OKRIVITI ili ne neokriviti nego samo sam rekao: Socijalna sredina je jako bitna (a nasa bogami nije bila harmonicna a i disharmonija je superlativ za pakao nase svakonevice koju smo imali/imamo jos uvek).
Citiraj:
Po meni to ide ovako:
geni + stres (tu svakako spada bombardovanje) + neke promene u hemiji mozga = anxioznost (tj neurtoski poremecaj bilo koje vrste)
Apsolutno se slazem sa tobom, ali ja sam dodao SOCIJANA sredina (u kojoj si rodjen vaspitavan i zivis, radis), kao elemenat jako bitan za pojavu ili ne pojavu neuroze.
Citiraj:
.........i najbolje godine prodju u borbi sa tim i zelji da se "bude stara osoba", a bolje je odmah nauciti sa tim ziveti, pa ako prodje OK, a ako ostane isto OK!
Da, ali ja mislim ovako: Ako se nastojati biti "STARI KAO NEKADA" onda se dolazi do toga da se gradis tj. osoba pokusva graditi sebe sa svim onim do cega je dovedena do danasnjeg LOSEG stanja. Dakle netreba biti "stari" nego pak: stari ali "prociscen" od negativnih stvari u sebi prema sebi i u sebi prema drugima.
Citiraj:
To je moje iskustvo, iskustvo zrele osobe sa dugogdisnjim stazom sto se anxioznosti i panike tice..... i koja i pored svega ima ispunjen zivot ali mi je uvek falio kontakt sa ljudima jer sam komunikativna - ove diskusije su mi odlicna zamena za to.
Okrenimo se porodici, ona je najbitnija.
Da, ovaj forum je JAKO dobar ali iskreno meni je comp-a malo previse jer je to virtuelno druzenje. Za nas (u SCG) koji ne mozemo da putujemo po svetu to je dobar nacin da se cujes sa nekim ko zivi ne znam ti ja gde i gde nikada nebi mogao otici , ali ipak "Face To Face" je pravi odnos ljudi. Sedenje za racunarom i druzenje stvara kao prvo okostavanje vratnog dela kicme a onda (ili na prvom mestu) iluzije i pogresne slike o nekome ili necemu i iz realnog sveta se (jer Internet je samo senka relanoga a ne i sama relnost) selimo i zavlacimo u svoju "OAZU" virtuelnog a to je BOLEST (jer tu nas niko ne dira zatvorene u svojim sobama za comp-om), naravno ovo vazi za slucajeve da nam COMPUTER postane pretezniji nacin komunikacije sa socijalnim okruzenjem.
Citiraj:
Suncano je a setnje pored reke tako opustaju i zato odoh u setnju sa dragim.
Da, potpuno se slazem...samo dalje od kuce, po mogucnosti sa osobom koja Vam je draga i koja Vas razume.
Razrada tajnih zavera (koje ne sumnjam da ne postoje) protiv Srba ili slicno nama sa ovim STANJEM nije dobro, to nije ni za "zdrave" (jer i to je jedan put da te osobe postanu drustveno patoloski slucajevi), dakle manje TV-a i 'Crnih hronika'. Svet je postojao pre nas i posle nas ce postojati i ne treba se uspinjati preko svojih mogucnosti da se ostavi neki svoj licni pecat u vremenu u kome zivimo, to je narcisoidno i to je "patoloski", misljenja sam da je zivot dat SADA ali ga ne treba trositi da je sve za jelo i sto leti i sto bezi, ali niti sadomazohizam, umerenost.
Ako znamo sta je dobro, onda dobrom idimo ako znamo sta je lose, klonimo se. Ako lose uradimo nekome nesto (savest je cudna stvar) i to lose se vraca preko grize savesti kao bumerang kada tada. Znajmo jedno da kao pojednici necemo promeniti nikakve velike tokove na ovome svetu (govorim za nas sa neurozama) a prema tome zasto bi bili "statisti" za ambicije nekih "visokih politika". Sa druge strane smirujuci sebe, smirujemo svoju okolinu a
opet okolina ako je mirnija smiruje Vas.
Nemojmo anticipirati svoje strahove za neko vreme koje dolazi, jer mi ga jos ne znamo a ako ga ne znamo to nije neizvesnost gde treba da zive nasi strahovi, naprotiv nego konstatcija da smo deo necega od kako je sveta i veka "sve tece i sve se menja".
Ne postavljate previsoke ambicije jer njihovim nedostizanjem radja se frustracija a sa time depresija i strah. Zanemarite okolinu koja se mozda sprda (a pre bih rekao Vi sami umisljate to u svojoj glavi da Vas svi gledaju kakve su vase reakcije svakoga momenta merite i strah da ste 'udareni u glavu').
TV tj. Televizijski programi su posebna prica: Koliko je TV dobar toliko je los a los je u tom segmentu sto sticem ustisak a vi me ispravite sto stalno golica ljudsku mastu, treba mi ovo ili treba mi ovo ili ono(preko reklama), a vi nemate mozda ni za osnovnije. TV u situaciji kada prikazuje glamur i reklame je izvor frustracija i podsvesnih zelja ili svesnih a neostvareih ciljeva kasnije. Preko TV-a covek neuroze (a i onaj koji nema neurozu) nemoze da selektuje informacije kao kada cita novine, jer one stalno dolaze i primorava ih da ih pratite a sa time manje ste kriticni prema onome sto vidite/cujete sto je meni licno opasno...
Dakle: Priroda, Ljubav na prvom mestu i neki Hobi. Okruzite se duhovnim vrednostima a manje se vezujte za materiju (stecenu ili onoga tipa: 'treba da je steknem'), ne vracajte se starim frustracijama jer to vas vodi u novi ciklus depresije.
Ne poredite svoje lose materijalno stanje sa drugime po principu: "Kod komsije je trava zelenija nego kod mene", nastojite ga popraviti ali NE i NIKAKO po svaku cenu.
Napred!!!