moji poznanici (ona '72. on '71. ) su imali devojcicu od tri, kad su dobili dete sa daunovim sindromom. cini mi se decaka, jer ga nikad niko od nas nije video. Dete je smesteno u nekom domu u Subotici, jer su odlucili da je tako bolje za stariju devojcicu (koja bi ipak bila zrtva svog brata jer je potpuno zdrava) i ne znam sta je sad sa tim detetom...
inace, radi se o paru obrazovanih, pametnih ljudi, lepih, koji su imali nesrecan slucaj da dobiju bolesno dete kome treba posebna nega, ceo svoj kratki zivot...
Na stranu dilema da li treba dete sa posebnim potrebama udaljiti iz porodice, ili ziveti s tim, tuzno je da tuznije ne moze biti...
To je moj komentar. Ja sam isto '73. i uradila sam amnio u proslu sredu. Danas sam vec na poslu. Jbg, nadam se najboljem...
Sve najbolje.