Cao, i ja bih da se malo prikljucim,ako nemate nista protiv. Uredu je da budemo optimisticni,ali kad nas zivot iznenada slomi nekom bolescu,organizam se jako tesko oporavlja.
Ja nisam ni pomisljala da cu da rodim dete sa cistama na plucima i da ce 15 dana po rodjenju zavrsiti u sok sobi na samrti.Molitve su nas odrzale i vera da ce preziveti.I tad me je mucio stomak,vise zucna kesa,ali sa samim crevima nisam toliko imala problema.
2000-te, godinu dana posle carskog reza kod mene pocinju prolivi,u prvo vreme jednom mesecno,uz vrlo jake grceve.Godinu dana sam se mucila i bila izlecena turom terapije za Helikobakteri,iako je nisam imala.
2009. kad sam dobila crevnu Candidijazu i kad su me poslali na razgovor kod psihijatra koja se iskljucivo bavi UC i Kronom,ona me je pitala sta mi se tad desilo (2001),pa su nastali prolivi.Ja joj kazem nista posebno.Sve je bilo uobicajeno.Cak sam pred rat i za vreme rata imala mnogo,mnogo vece emocionalne patnje i probleme vezane za jednog decka,koji me je urnisao psihicki,pa su creva bila mirna.Ali,mislim da me je tad drzalo to sto sam verovala u ljubav i dobrotu,imala sam neki cilj za koji cu da se uhvatim i za sta cu da zivim,iako nisam bila odmah jaka da prekinem tu vezu.
Sad,mi mladi nemamo neku perspektivu,brzo nas sve razocara,a to je u mnogome doprinela i ova drusteva situacija u kojoj zivimo.Pa,jos kad nas zadesi ovo sa crevima,a zeludac i stomak su puni spletom nerava.Samo ne moze nista preko noci.Moramo imati PODRSKU bliznjih.
Dobro su svi primetili,da su kljucne reci STRAH i STRES.Mozda cak pre STRAH,nego stres.Svi smo mi pod stresom,pa nas ne muce uvek creva.Pre STRAH utice.Strah od samoce,od ostavljanja,strah od nepoznatog.
Zato si ti SARLOT sad najemotivnija,jer imas podsvesno neki osecaj i strah da si sama.Odvojila si se od kuce,od roditelja,prijatelja i moras da se snalazis u novoj sredini.Da steknes nove prijatelje,da se dokazes na fakultetu i sebi i drugima.
Pokusaj da se zblizis sa nekim ili da se cesce cujes s tvojima,cesce odlazis kuci ili tvoji dolaze kod tebe.Moras da pobedis sve strahove,mozda potrazis nekog psihoterapeuta.A,sto se tice lekara,svakako bi trebalo da odes na pregled.
DA li si sad u BG-u ili u nekom drugom gradu? Ako si u BG-u,mozda da odes kog gastroenterologa prof. Dodera,sa VMA.On hoce da saslusa,razgovara,nije nadmen kao drugi.Da ti mozda promeni terapiju.
POZDRAV!
|