Kao sto sam pomenuo, kod mene je otkrivena candida negde jesenas (oktobar), jer su simptomi postali nepodnosljivi (jaki bolovi u zeluci, prolivi, nadimanje), medjutim, u blazoj formi ti simptomi su kod mene postojali i znatno ranije. Tek pre dve godine sam postao svestan da mi smeta mleko i tada sam ga samoinicijativno izbacio iz ishrane (zajedno i sa probiotskim jogurtom, sto je bila greska). Da mi seceri smetaju sam postao svestan tek pre nepunih godinu dana.
U pocetku sam mislio da sam intolerantan na laktozu i to mesecima pre nego sto se pojavilo u prodaji ono mleko bez laktoze (znate onda dva blizanca...). Uzas kakvu konfuziju mogu da stvore poluinformacije sa raznih medija! Kada se to mleko pojavilo, probao sam ga i shvatio da za mene to nije resenje jer mi i dalje smeta.
Ono sto hocu da naglasim je da sve informacije koje dobijete treba uzeti sa rezervom. Narocito informacije sa medija (TV posebno) jer te "informacije" kostaju, pogotovo ako su reklame. Reklame ne sluze da bi nekom pomogle vec da bi neko zaradio. A sto se tice informacija koje mi, clanovi foruma mozemo da pruzimo, uglavnom su zaista dobronamerne i nisu inspirisane zadnjim namerama (kazem uglavnom jer za jedan post pre par strana nisam siguran da je bez zadnjih namera). Ali nemojte zaboraviti da su ovo samo nasa licna iskustva. Idite kod lekara, konsultujte vise njih ako mozete. Kod vas mozda postoji neki drugi uzrok, koji mozete samo zamaskirati simptomatskom terapijom.
Da se vratim na temu. Setih se i jednog detalja u razgovoru sa gastroenterologom koji bi mogao da bude vrlo koristan. Pomenuh mu da vec godinama pijem vrlo malo vode. Ponekad danima ne popijem ni casu vode a jedina tecnost koju unosim su sokovi, supe i cajevi, tu i tamo. Zaprepastio se i rekao mi da bi bilo cudo da sam zdrav pored tako lose navike. I onda ono poznato: mora se piti 2-2.5l vode dnevno. Rekoh mu da nema sanse da toliku vodu popijem, da ce mi biti muka od tolike vode. Odgovorio mi je da moram da mislim na to da cesto u toku dana popijem po malo vode (pola case - casu) kako bih dostigao tu dnevnu kolicinu. I poceo sam da ga slusam, da pijem vodu kad god se setim, mada to i dalje nije 2-2.5l. Ali sam siguran da je prilicno u pravu. Pa i danas, kada pojedem nesto bi mi moglo smetati (slatko posebno), ako se setim da posle toga popijem vode, simptomi su znatno manji. Da dodam i to da se posle obroka obicno preporucuje topla voda pre nego hladna.
I jos jedna stvar koja moze biti od koristi. U periodu pre pronalazenja candide, imao sam obicaj da se povremeno prejedam. To nije dobro: velika kolicina hrane se ne moze brzo svariti pa se ona zadrzava u crevima i dolazi do njene fermentacije. A to su odlicni uslovi za candidu. Gastroenterolog mi je i na to skrenuo paznju.
Sto se sode bikarbone tice, znam za tu pricu i za tog italijanskog naucnika (zaboravih mu ime, ali lako ga je naci na netu). On je takodje tvrdio da je kancer, a posebno kancer debelog creva gljivicnog porekla i da ga je on uspesno lecio klistiranjem sa rastvorom sode bikarbone. Pokusavajuci da na netu proverim njegove navode, naisao sam i na dosta negativnih reakcija i sumnji u njegovu strucnost. Na primer, negde sam procitao da gljivice mogu biti posledica a ne uzrok kancera, pa je on dakle pomesao uzrok i posledicu. Ja sam se odmah istripovao da ako imam candidu, onda imam i kancer debelog creva, sto na srecu nije bio slucaj (kao ni kod vecine ljudi sa candidom)
Elem, njegove informacije bih uzeo sa rezervom.
Jos jednom pouka: nemojte se tripovati, idite kod lekara sto ranije, budite zahtevni, uradite kompletnu dijagnostiku...
Kandidat za kandidu: ja na tvom mestu ne bih uvodio secer i mleko u ishranu dok mi rezultati ne budu negativni. Tek onda je vreme da razmisljas o umerenosti. I ja sam kao i ti razmisljao pa sam usred terapije, posle dva meseca dijete se vratio na malo secera. To je bila greska, samo sam produzio vreme oporavka.