U pomenutoj norveškoj studiji nazvanoj HUNT3, učestvovalo je 48000 ljudi kojima su naučnici postavili devet pitanja u vezi sa tim koliko često zaboravljaju stvari, da li pamte imena i datume, da li se sećaju šta su radili pre godinu dana i da li mogu da se sete detalja iz ranijih konverzacija.
Kada je u pitanju normalan vid zaboravljanja to je zapravo slabljenje fizioloških tragova nastalih učenjem u samoj kori velikog mozga. Ovaj proces zaboravljanja je najbrži u prvih sat vremena učenja, na primer, dok sa vremenom ne raste proporcijalno.
S obzirom na tempo života, broj informacija kojem sm oizloženi u toku dana zaboravnost nije opasan simptom ukoliko se ne ponavlja i ne produbljuje. Veliki broj obaveza i stres utiču na to da zaboravimo sitnice poput toga gde smo ostavili ključeve ili da li smo doručkovali u toku dana.