Helikobakter pilori (lat. Helicobacter pylori) je bakterija koja se sreće samo kod ljudi u donjem delu želuca (pilorusu) i dovodi se u vezu sa nastankom zapaljenja želuca (gastritisa), čira dvanaestopaločnog creva ređe želuca.
Ova bakterija je u stanju da iz uree oslobodi amonijak, koji joj omogućava preživljavanje u vrlo kiseloj sredini želuca.
Helokobakter je gram-negativna bakterija spiralnog oblika, koja na jednom kraju poseduje nekoliko treplji pomoću kojih se kreće. Helikobakter proizvodi i oslobađa enzime oksidazu, katalazu i ureazu. Ureaza razlaže ureu i oslobađa amonijak, koji ima bazna svojstva i neutrališe kiselinu želuca, tako da ova bakterija preživljava u izuzetno negostoljubivoj sredini želuca. Katalaza rezlaže vodonik peroksid. Kultura ovuh bakterija može se uzgajati pod mikroaerobnim uslovima (90% azot, 5% kiseonik, 5% ugljen dioksid).
Helikobakter se prenosi feko-oralnim putem. Rasprostanjen je širom sveta, posebno kod grupa koje žive u lošim higijenskim uslovima. Kod preko 50% stanovništva može se pronaći ova bakterija. Bakterija je pokretljiva zahvaljujući trepljama na jednom kraju i brzo kolonizuje sluzokožu želuca. Pored pomenutih enzima (oksidaze, katalaze i ureaze), helikobakter proizvdi i vakuolizirajući citotoksin, koji izaziva izumiranje epitelnih ćelija želuca.
Infekcija helikobakterom često protiče i bez simptoma. Vremenom se može javiti:
* hronični, površni gastritis, tip B, koji može trajati godinama i decenijama bez simptoma ili sa blažim tegobama u vidu mučnine, neodređenim bolovima u predelu želuca,
* čir dvanaestopalačnog creva, ređe želuca, jer izumiranjem epitelnih ćelija se slabi želudačna barijera, koja štiti od kiseline,
* hronični, atrofični gastritis iz koga se može razviti rak želuca (adenokarcinom želuca).
Prisustvo helikobaktera se može utvrditi biopsijama sluzokože želuca, a zatim njegovim uzgajanjem i dokazivanjem ureaze i katalaze.
U terapiji se koristi kombinacije antibiotika i inhibitora protonske pumpe.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|