Svi ljudi se boje boli, imaju strah jer se radi o osjetljivom podrucju. Ja prva se ne bojim, ali ne volim bol.
Druga stvar, dobar pristup znaci da cete nesto moci uraditi kao da ste dali anesteziju.
Posmatranja pacijenta i tumacenje njegove mimike, stava, lagana i opustena atmosfera, ponekad i sala na sopstveni racun i pridobili ste pacijenta da i istrpi ono sto ne bi istrpio uz neki hladan odnos doktora.
Da ne pricam o osmijehu, savjetu, detaljnom pregledu i uputama kojim ih okupiram dok radim i time odvucem paznju a sve to u isto vrijeme, dakle da nepostoji sterilna atmosfera, svaki sekund se bavim njim.Kratka lagana prica o oralnoj higijeni, konkretnom stanju u istima, pohvala ili kritika, savjet za poboljsanje stanja..odvuce paznju.
Ima tu dosta stavri kojim se ja licno trudim da davanje anestezije svedem na najmanju mogucu mjeru da pacijenti nemaju strah i da ih boli minimalno. To je zahtjev savremene stomatologije-'da ne boli, da bude brzo gotovo,da je sve ultra korektno odradjeno, da je estetski naj naj i svakako prijateljski odnos doktor-pacijent.'
To su trendovi zapada koji se namecu i kod nas kao neminovnost (ako zelite da imate dosta pacijenata

) , time obiluju strani strucni casopisi koje pratim. Jednom rijecju harizma doktora.
Proslo je vrijeme nervoznih stomatologa, koji zacepe nos da bi dijete otvorilo usta, koji se deru , koji se fokusiraju smao na 1 zub.
Zato treba dosta vremena da se razbiju predrasude. Stoga sve te reklame i antipropaganda. A toga nam najmanje treba, pogotvo u drustvu i regiji kao sto je nasha sa jako zapustenim stanjem zuba i usne supljine.
Dokazi da sve to moze da funkcionishe su povecanje broja pacijenata, zeljada se redovno dolazi, pregrsti pitanja koje pitaju...
A nista ljepse, bar za mene, nego kad dijete koje je plakalo i bojalo se uci u ordinaciju nakon par dolazaka, na izasku iz ordinacije pita "da li vas mogu zagrliti? " ....

meni je to kao mladom ljekaru najveca satisfakcija

dr stom.