Juče sam se čula sa doktorom, njegov stav je odlično što je nalaz u redu, nećemo morati sa agresivnom terapijom, kao svrati na par minuta da ti ispišem terapiju
Ako budu neki vitamini i suplementi, anksiolitici, itd, kulturno ću da obijem, jer sve već uzimam, što preko hrane, što dodatno. I jednostavno ne mogu da prihvatim da moja objektivna mišićna slabost može da opstaje toliko dugo i da ja to samo prihvatim, ja moram da živim, imam obaveze, slede ispiti, neki od njih će biti pismeno, kako ću ispisari stranice i stranice teksta?
Pritom, pored ovih mišićnih bolova, osećam bol i dalje u stopalima i šakama, juče me je u prodavnici zglob na ruci tako jako zaboleo, da sam uzviknula, prodavac se cimnuo, a u kesi nije bilo više od 150 grama... Kada hodam, samo čekam kad će kolena da mi klecnu i da padnem i da ne mogu da ustanem.
I pritom stvarno nisam tmurna osoba, baš sam juče razmišljala o tome koliko sam zapravo vedra i pozitivna, i u stanu mi je ok, veselo, dolaze i ljudi, imam mačku, uopšte nemam takve simptome depresije, osim sposobnosti da zaspim u pola rečenice; ali ova neobjašnjiva slabost polako počinje da čini da se osećam bespomoćno, ponekad i agresivno.
Šta mislite da li bih, u kontekstu svojih tegoba, trebalo da proverim krvne sudove?
Ne znam što mi nije predloženo da radim opet EMNG?
Mislim, to bi ionako bilo poslednje što bih uradila od klasičnih analiza; svoje opcije za alternativne metode lečenja sam već istražila i u fazi sam vaganja, jer vidim da moram da probam i tako.. I pritom su svi u fazonu izdrži još par dana, pa preko vikenda, itd, i tako će se razvući meseci. Ne pristajem na to.