Dobro kazes da je vera za svakoga, odnosno svako je pozvan. Ona i jeste namenjena svim ljudima. Da li je vera za Girl from Nowhere? Njoj vera mozda nije potrebna. To ne znaci da joj nikada nece biti potrebna, ali sada vera nije za nju. Jer sta joj fali. To sve i ona moze potvrditi i to treba ispostovati.
Samo onaj koji stvarno zeli Boga ce ga traziti. Ko vapi za Bogom? Ko cezne? Moliti Boga znaci svom dusom izraziti koliko ti je stalo da ti uslisi. Ali ne mozes vapiti i moliti ako nemas taj vapaj u srcu. Ako ti je sve dobro i ne vidis da pada mrak, neces se zapitati gde se pali svetlo.

I kao sto bolestan vapi za lekarom, tako covek hrli Hristovom narucju. Lekar ne treba zdravom nego bolesnom.
Vera jeste data da bude za sve, jos od malena bi deca trebala biti vaspitana u duhu Pravoslavlja, krstena u crkvi, i uvoditi ih u tajne vere, molitve i vrlina. Ona dobijaju darove i Boziju blagodata od pocetka. Kao i svi ljudi, koji po defoltu dobijaju Boziju ljubav, ne pitajuci se gde je Bog- kad je tako blizu. Tako i Girl from Nowhere uziva Bozije blagodati i ne znajuci.

Jer jedini stvarno pravedni, Bog daje dazd svetlosti svoje svima, i pravednima i nepravednima. Tolika je njegova ljubav. Tako i mi trebamo davati dazd svoje ljubavi svima. Postovati i voleti ljude koji su nam cinili lose. Jer su cinili po bozijem dopustenju. Ako su nas lopovi opljackali, a mafijasi zauzeli firme, zauzeli su po Bozijem dopustenju, i volji. Jer i oni hodaju zemljom obasjani suncem i danom, Bog i njima daje da dozive i danas i sutra.
Bog mene, tebe i tebe nece ostaviti n cedilu, ali nismo mi nista mnogo znacajniji Bogu od nekog lopova. To samo Bog zna. Jer Pravoslavlje upucuje na Svetu liturgiju koja predstvlja istinitu sabornost ljudi. Trenutak istine u kojem smo svi jednaki.

A i uostalom jako nas malo deli od lopova, ubica, ili samoubica. Mi mozemo negirati tako nesto, ali to sto nismo je zahvaljujuci veliko Bozijoj zastiti i ljubavi. Znate koliko je coveku lako da postane ubica, dovoljno je samo da se desi nekoliko uzastopnih gresaka u par minuta. Naravno nemamo svi zlo srce, ali niko ne moze da zna koliko je zlo necije srce i da sudi ubici pred Bogom. Takodje smo vrlo jednaki i sa starcima i sa najvecim bolesnicima i invalidima. Jer je dovoljno samo par munuta, danas i sutra koji nas dele od njih. I kao sto sam sada opcinjen svojom mladoscu, svojim zdravljem, i kao sto volim samoga sebe, trebam voleti i onu staru i bolesnu bakicu. Jer smo svi ljudi - jedno bez razlike. Tako nas Bog vidi.
Pozdrav jos jednom, a stvarno mislim da je tema bolja jos vise uz to sto smo dotakli veru.
