A ono sto kod dragog nisam znala da definisem je impulsivnost i overreagovanje, sto sam (pored pozitivne porodicne istorije, to spada u genetski deo, ta impulsivnost i afektivnost) nasla u faktorima rizika.
Al se nadjosmo...

Moderatori: moderato, admin, vlada99, mr ph. Silvio, ModeratA
gorant napisao:Možda kod tebe. U redu je reći: "Ja verujem", ali ni malo nije u redu reći: "Treba da veruješ", pa još nekritički time uslovljavati čoveka.Boki napisao:Eto, zar nije sve tako povezano![]()
Tvoj drugi post ima kontradiktornosti. Dok onaj prvi predstavlja pomalo idealizovanu i iskrivljenu sliku. Toliko.
Malo je drsko ovako nastupiti i svoj stav smatrati za opšte pravilo, zar ne?Boki napisao:Onaj ko hoce da bude dobar ne treba drugima da prica da treba da budu dobri. Jer on i jeste tu da pokaze dela a ne da prica.
Dobra stvar ovde je sto me niko ne poznaje licno, pa mogu da pricam a to ne utice na neki odnos koji vec postoji.
Kada bih nekom svom prijatelju davao ovakve savete mogao bih pokvariti priliku da mu stvarno pomognem umesto sto bih mu parafrazirao.
Ko hoce da bude dobar mora da izvrsava ove reci koje radjaju dobra dela, a ne da ih prepricava. Jer ove reci jesu mudre, ali ne sluze da laskaju onima koji ih govore. Ako neko hoce stvarno da bude dobar, pravi prijatelj svima oko sebe, nikada ne treba pricati koliko ih voli, koliko ih trpi, i koliko se trudi da ih razume i pomaze, pogotovu ne da im prica o surovim skolama o kojima sam pricao, vec treba biti zastitnicki prema njima. Jer bi namera takvog pricanja nekom o nasih bliznjih bila u svakom slucaju losa, jer bi sluzila za licnu dobit na bilo koji nacin, i onda bi zaista bilo kontradiktorno. Ko hoce da se promeni ne treba nikome pricati o tome, a onaj koji se promenio ne treba reci svome bliznjem:"Vidis eto mene drugacijeg, vidis kako sam ja dobar covek." Nego da strpljivo ceka priliku naci se i biti na raspolaganju drugome kad mu je potreban. I to ne primetivsi, jer samo primecivanje svojeg truda i sabiranje svojih dobrih dela dovodi do nadimanja i gordosti a remeti mir i zdravo razmisljanje prema toj osobi.. A i uostalom ko jos zeli da bude takav. Onome koji zeli, ove reci su mozda dobrodosle, a onome koji ne zeli, nece ih razumeti, ideja o svrgavanju njegovog unutarnjeg JA izgledace mu nepotrebna ili nedokuciva, a ideja o dobrom coveku koji stoji ljudima poput sluge izgledace mu idiotska.
Potpuno te razumem, bas pricas iz duse, produhovljeno, stvarno se oseca. I ja isto tako mislimontario napisao:Da sam tada imala veru koju imam sada nikada to ne bih ucinila!
Mozda je trebalo sve to da se desi da bih se priblizila umom u pravcu spasenja i vere u dragog Gospoda Boga!
I posle osamnaest godina jos uvek znam koji sam greh napravila i nadam se da ce mi biti oprosteno jer se iskreno kajem.
I znam i mislim da nikada nije kasno ni za jednu osobu na svetu!
Kajati se i onda kada mislimo da smo idealni jer nema coveka bez greha!
Sa verom u Boga koracati u buducnost!