Drage moje , pa to je ono čega se najviše i plašim , da je sve to posledica preteranog nerviranja , jer kod mene nema ništa umereno,kod mene je sve ili ništa,pokušavam da slažem sebe,svesno , da postoji neki organski uzrok, i tražim ga , kao hipohondar ,da bih rekla eto,bila sam u pravu,to je nizak pritisak,gvožđe i sl.ali ću morati da pogledam istini u oči,nije me bolela glava pre ovog posla koji radim ,naprotiv,nisam znala šta je glavobolja,a onda su počele epizode u trajanju od 20,15 dana , bez prestanka,ne reagujući na tablete...
Jao mikalja žao mi što si to morala da doživiš,nadam se da te ojačalo,a šta ja sa svojom ludom glavom da radim,dal da propadnem ispravljajući svaku nepravdu ( krivu drinu).... , kao kad meditiraš i izgovaraš neku reč koja te opušta ja pokušavam da ponavljam sebi da treba da prestanem , da se smirim, da gledam sebe , kad sam na poslu da buljim u comp i da s ene osvrćem , da se pravim da ne čujem ono šta ne treba, da ne vidim ono što ne mogu da promenim,situacija na poslu je sve gora, ja se borim...i samo ponekad uspem.........
davim vas sve,ne znam samo šta još da mi se desi,a Mikalja veruj mi , da ti ne persiram a nemoj ni ti meni,ipak smo ovde da pomognemo jedni drugima,koliko možemo,veruj mi da sam počela da strahujem da ćeme snaći nešto kao šlog ili infarkt,da ne shvatiš pogrešno,stvarno nisam hipohondar,mogu dugo da trpim ako me nešto muči ili boli , pa baš kad ne mogu više odem kod lekara.....
Potpuno si u pravu kad kažeš da je srećan čovek koji može do kraja o sebi da vodi računa, meni je skoro umro deda,u 82 god života,imao je težak život,umro je nepokretan ,prepušten milosti i pomoći drugih,strašna stvar
ali izgleda da to sve ne utiče na mene,ne utiču reči,moja konstanta preispitivanja i samokritike,pa ako imate ,kao pametnije i iskusnije neki pravi,konstruktivni savet ,pomozite......dal da udarim glavom u zid,jednom su mi to rekli,u najboljoj nameri,jer ja imam ok uslove za život,ali izgleda da shvatam to zdravo za gotovo,ali zaista pokušavam da shvatim zašto se toliko nerviram,najviše oko posla , ali me zaboli svaka uvreda,pa i od najbližih .
ZAŠTO?
Kažu da sve odgovore i snagu i volju možemo naći samo u sebi,koji je put ka tome?!!
Izvinite ako smaram i mračim...ali moj život nije baš život već neko vreme...i rado bih ovo što imam poklonila nekom ko bi umeo da iskoristi na pravi način , da me ne shvatite pogrešno,samoj sebi ličim na don Kihota koji se bori sa vetrenjačama,nisam čitala knjigu pa se nadam da sam napravila pravu paralelu...
hvala što pišete i delite samnom vaša životna iskustva....
