




Moderatori: mr ph. Silvio, ModeratA, moderato, admin, vlada99
Whit3Wolf napisao:Znam kako vam je, i ja imam problema sa tim :-/
Imam 19 godina, i evo nekih mojih problema koje sam imao i koje imam...
RANIJE: Protekle zime sam imao nekih problema sa napadima panike, straha, hvatala me neka manja depresija, u svakom slučaju sada nema većih problema (ali kad je neka promena vremena tada se osećam očajno, glavobolja ponekad, pritisak u grudima, ošamućenost...)..
Sve je to nastalo iznenada, odjedom.. Do današnjeg dana niko od lekara (neuropsihijatara) ne može tačno da kaže uzrok nastanka... Jer sam se bavio treningom u teretani (krenuo sam sa 15 godina), trčanjem, raznim drugim fizičkim aktivnostima, pio sam razne suplemente (proteini, kreatin, tribulus) naravno sve u normalnim merama uz konsultaciju sa nutricionistom, imao sam i par stresnih događaja vezanih sa školom, sa privatnim životom (to da su čoveka pretukli i ubili ispred mene) ali ja sam sve ovo osećao i pre toga samo nisam obraćao pažnju...
Čitao sam da je anksioznost i napad panije zadesio i decu od 5-6 godina i starije ljude, ne bira godine, oni nisu ništa pili i trenirali pa ih je zakačilo to...
Kako je proleće došlo i olepovremilo se i ja sam se mnogo lepo osećao... Leto takođe.. Te napade nisam osećao, ali i danas imam pomalo "tremu" (ili neki mali mali strah) kad se noću vozim busom, ili kad trebam da odem negde dalje od kuće...
Povremeno mi se javljaju kao blage vrtoglavice (ošamućenost), neki put dok sedim, neki put na treningu, nebitno je vreme i mesto (primetio sam da je to u večernjim satima kad se umorim tokom dana) i osećam umor...
Pričao sam sa jednim od najboljih neuropsihologa kod nas, i rekao mi je da je to na nervnoj bazi (Jer dosadašnji rezultati regleda srca, pluća, glave, stomaka, hormona i sve ostalo su fantastični), tako da očigledno sve to kreće od psihe...
Lekari su rekli da se opustim, da ne razmišljam o tome jer mi nije ništa, da se fizički zamaram (ali ne da dižem ogroman teret, nego da što više trčim i radim prirodne vežbe), da izlazim i kad mi je najteže, da nađem devojku koja će da pomogne u "lečenju"... nju sam našao i stvarno pozitivno utiče na mene jer ide u medicinsku školu pa je upućena u ovo.....
SADA: Počeo sam da treniram, apetit mi se vratio, zdravo živim (sem ovih cigareta koje ću da ostavim jer mi ništa dobro ne donose), alkohol mi smeta i na miris iako ranije nije... ne provodim mnogo vremena pored kompa jer vidim da mi i to smeta, jednostavno osećam svaku sitnicu....kako je leto prolazilo počinjem da osećam neko neraspoloženje i sve ove sitnice... Nije opasno ali me nervira.....
Bio sam kod neuropsihijatra ponovo i dao mi je da pijem Rivotril 2mg, 1/4 ujutru i 1/4 popodne i tako 10 dana pa da vidimo kako ću onda da se osećam. Na zalost njega nema nigde u prodaji tako da ću malo da sačekam dok ga ne nađem, kad nisam umro do sad valjda neću još...
Nekad imam strah da ću da se onesvestim, ili da ću da umrem, ali to je još nije desilo...
Hteo sam da vidim da li neko ima ovakvih problema?
Da li ja jedini osećam ovu ošamućenos i ljuljanje u glavi?
Ponekad mi je muka iako nebi imalo od čega da bude?
Da li trening loše utiče na sve ovo?
Stvarno ne znam šta ću više da radim, poludeću više
Ako ce ti pomoci idi u urgentni za sad prvih puta,i onda se posavetuj sta da radis u takvim slucajevima.I ja sam imao napad panike za cetrdeset dana moje mame,bila mi obicna muka od slatkog,otisao u grad,trpeo,seo u kafic,poceo da cupkam nogama,unervozio se,izleteo iz kafica i hodao u krug i na kraju krenule ruke da mi trnu i nisam ih osecao kao i glava,toliko jako da sam podigao jedva ruke i gledam jesu li moje.Otisao u urgentni i kad sam usao u grudima kao da je stao neki kamen nisam imao vazduha,a cim sam seo na njihov krevet,odmah bolje.Idi u urgentni,znam kako ti je,tu sam za tebe,znaj da nisi jedina koja oseca te tegobe,ali jedini dugotrajni lek ti je da shvatis zasto si nervozna,cega se bojis,da to priznas sebi,da budes iskrena i o tvorena prema samoj sebi,da to iskazes drugima,taj strah,te brige sto cuvas,bilo sta da je,pa cak iako je nesto besmisleno,reci to nekom prvo preko neta,vidi kako ce da reaguje ako se bojis reakcije,ali ja ti kazem kazi to u lice,nebitno sta drugi misle.Niko ne treba da ima ovo pre cetrdesete,ni tad cak.Sve drzimo za sebe,u sebi,pod tepih.Tebi treba sigurnost,nisi sigurna sta da radis ako ti se to desi opet,zato idi u urgentni,kazi sta osecas,sve,i onda ako ti preporuce idi i kod neurologa,psihijatra,sve zive obidji,da shvatis da nije nista organski-bar sam ja imao taj problem mislio da je sve organski (necu ti opisivati tegobe te da ne bi umislila i ti isto) ali razgovor je najdelotvorniji lek koji traje dugo dugo.Drzi se!nervozzzna napisao:Ima li nekog online ko moze da mi kaze sta momentalno da uradim .....imam stravican napad panike .....((((