Hteo bih da kažem vama, posetiocima ovog foruma o problemima vezanim za ovo oboljenje, aj da kazem fobijicu koja me muči već 12 godina.
Desila mi se sa 26 godina, neočekivano, naglo, podmuklo, sa strahovito izraženim simptomima paničnog stanja, lupanjem srca, nedostatkom daha, smrtnim mislima... Upravo sam bio raskinuo vezu sa dugogodišnjom devojkom.
Hipersenzitivnost je uvek bila odlika moje psihe, uvek sam čini mi se osećao stvari jače od drugih, emotivnije reagovao i sporije davao oduška spoljnim uticajima. Vrlo sam talentovan za umetnost, muziku naročito, za lepo uopšte.
Pio sam benzodiazepame i pomagali su mi.
Otišao sam kod psihijatra, dao mi je Rivotril (2x0.5mg), i poslao me u situacije koje su bile izvor horora. Redovi, autobusi, mostovi, odlazak van grada.
Srećom, iako sam bio oslonjen isključivo sam na sebe (i preturao šta mi je....šta mi je....) agorafobija se nije razvila u tolikoj meri kod mene. Ili jeste. Zavisno od trenutne situacije u kojoj sam se zaticao. Odnosno da li je bila povoljna za mene ili ne. Govorim naravno o emocionalnom stanju.
Već dugo ne uzimam nikakve lekove, funkcionišem relativno normalno. Jedino se ne vozim prevozom, tu prepreku nikad nisam savladao. Imam porodicu, decu, prijatelje, radim, uspešan sam na svakom planu.
Saveti:
- izbacite kafu, duvan
- jedite lakše svarljivu hranu, manje obroke (mada gloc u prasence povremeno!)
- krećite se
- bavite se sportom (posebno!)
- jedite čokoladu
- posećujte umetničke priredbe
- bavite se muzikom (naučite da svirate neki instrument)
- budite pozitivni, pozitivni, pozitivni... uvek! (naređenje)
- život je kratak, crne misli stop!
- ako baš morate, uzimajte lekove, mada bi trebalo da stremite ka gornjim predlozima
- kognitivno-bihejvioralna terapija pomaže
- nije vam ništa organski: tahikardije, aritmije, nedostatak vazduha, to vam samo živci "rade" prekovremeno, nažalost autonomni nervni sistem na koji nemamo svesnog uticaja
- ne dajte se
- budite ambiciozni, za sebe i oko sebe
Svima pozdrav
