caos!
i ja sam prepuna hrane!kako posne stvari znaju da budu "jake" u odnosu na pecenje i kupus salatu...
kod vas u BG-u bas napadao sneg,a kod nas se ne zadrzava mnogo!
dakone,jel si probao da,kada te to strefi,popijes bensedin ili tako nesto i da li ti tada prodju ti simptomi?
ako ti prodju od leka za smirenje,tako ces lakse da posajes svom mozgu informaciju da ti nista ne fali,vec da je iz glave,i da nemas razloga da brines.
onda polako ces da postanes hrabriji,kada se to desi jer ces stalno sebi da ponavljas da ne moze da bude nista strasno ako prolazi od leka za smirenje!
tako sam ja sebe samu hrabrila.
vise puta se desilo da mi za moje simptome infarkta(?!?!) pomogne pola bensedina,pa sam tako vremenom sama shvatila da nema mesta razmisljanju:"a sta ako je sada ono pravo?!"
uvek sebi kazem(kada mi je mnogo lose):"ej,lose ti je toliko da ce da ti pomogne pola bensedina!"
i tako vremenom,i kada se desi taj odvratan osecaj,ja ne trcim za lek,vec kazem sebi da ako moze da pomogne ta mala doza leka,mogu i sama sebe da iskontrolisem da prodje i bez njega!
vrlo je bitno da kada se to desi(da ti je lose),da se ne uplasis da ti je nesto sa telom,vec da BUDES SIGURAN da je to jos jedan od onih stvari koje si samom sebi milion puta dokazao da nemaju veze sa telom!
prvi put kada se ne bides uplasio kada ti se desi neprijatnost,vec je odmah okarakterisao kao psihicki izazvanu,veruj mi da si na pola puta da ti bude mnooogooo bolje!
verovatno si primetio da kada ti se desi ta nelagodnost,ti se odmah "odseces":"sta ce biti?sta je ovo opet?
i naravno da tada krene sve redom da se desava:srce lupa kao ludo,nemas snagu,pada ti se...
trebas da pokusas da"stanes na loptu",kazes sebi:"polako,nista nece da se desi,necu da panicim,sta tacno osecam,sto je toliko strasno(docices do zakljucka da osecas jednu ooogggrrrooommnnuuu nervozu u telu i da ti ona pravi taj dar-mar u telu)!
onda ce sve da ti izgleda manje strasno.
uvek sebi kazes:"sta bi bilo sada kod lekara?pregledali bi me,ne bi nista nasli,dali mi lek ZA SMIRENJE i poslali me kucu,gledajuci me u cudu!"
ja sam sebi tako stalno pricala...
i vremenom,iako su se desavale neprijatnosti svakodnevno,ja nisam pomisljala da trebam kod lekara,vec sam znala da "terapiju" samoj sebi mogu da pruzim,i postajala sam sve vise ubedjena da mi nije nista fizicki.
iako,ponavljam,ja ti VEOMA VERUJEM koliko je neprijatan osecaj u trenutku!
tako,dakone!ja se bas ispisah!
nadam se da ce nesto od ovoga bar da ti padne na pamet kada te uhvate "bube"!
pozdrav,ljudi!
ja sam super provela slavu sa puno ljudi u druatvu,sada,ovih dana ucim,setam cerku i fino sam zadovoljna svojim napredkom od "onda" do danas!
i naravno,imam volju za jos!!!
pozdravljam Vas sve!
DR.IVICE,samo Vi krkajte!meni muz kaze da sam se malo ugojila i da bi trebala na dijetu!ma,kazem ja njemu,BITNO DA SMO MI ZIVI I ZDRAVI!!!
