Minjab, necu da zvucim i suvise ostro, ali to o cemu pises, sam ja imala odavno, sa jednim bivsim decko. Mislim na taj odnos zavisnosti od nekoga.
Skoro sam citala "Put kojim se redje ide" Skot Peka, i bas sam "nekadasnju" sbe mogla da svrstam u tu grupu, kako ih je on u knjizi nazvao - pasivno zavisne osobe. A evo i da ti citiram:
"Pasivno zavisnim osobama nije vazno od koga zavise. Vazno je da, neko takav postoji. Nije vazno ni kakav im je identitet, sve dok ima nekoga da im ga pruzi. Ne znaci da pasivno zavisne osobe nikada nista ne cine za druge, ali je njihova motivacija samo da ucvrste privrzenost i paznju drugih prema sebi. U slucaju da nije direktno ukljucena necija paznja, veoma im je tesko da bilo sta ucine."
Ja sam to (jos odavno) uocila kod sebe, naravno, nisam toliko upucena u tu materiju da bih tako to kalsifikovala ili opisala, ali sam na jedan prirodan nacin to u jednom momentu skapirala (isto kao sto ti sada pises) i shvatila da to nije dobro. Ne toliko za njega-sebicno (njemu je to veliki teret), nego uopste za razvoj moje licnosti. Ne mozemo uvek biti pod necijim okriljem, niti imati uvek nekoga ko ce da nas "stiti".
Ja sam "uspaniceno"

, resila da se sto pre oslobodim te stege, jer ne mogu uvek imati "tutora" uz sebe. Bilo je tesko, ali sam malo po malo radila na tome (isto kao sto su i Jasna i Tarci, ma svi mi, opisivali nase prve, male korake).
Posto sam u fazonu citiranja, evo navescu (za sve nas) jos par stavki, sa kojima treba da se "borimo", a o kojima nam je dr Ivica pisao na jednostavniji i nama blizi nacin:
***************
- Smrt je ta, koja citavom zivotu daje smisao. (ovo mi je u prvom momentu zvucalo tako morbidno, a u stvari je ziva istina)
- Svest o smrti, kao i stalna svest o ogranicenosti naseg vremena u kome zivimo i volimo, mogu nam uvek sluziti kao podsetnik da treba iskoristiti vreme na najbolji moguci nacin i ziveti najpotpunije.
Kada bezimo od smrti, bezimo i od samog zivota. (Vrtimo se mi na nasem ringispilu, sto bi rekao dr Ivica

)
Seneka: "Tokom citavog zivota,covek mora nastaviti da uci da zivi, i citavog zivota morate da ucite da umirete."
..........ima tu jos dosta interesantnih stvari, glupo je da sada sve zivo citiram, ali ima zestoke istine u delima S. Peka, i dosta teskih i tesko prihvatljivih definicija za moj mali mozak

, ali glavno i osnovno je da se ne trudimo da bezimo od patnje, da ne treba da zivimo u nekim proslim vremenima, vec ovde i sada ( dr Ivica

nam je to lepo rekao), i treba da se naucimo odricanju.
* "Pokusaj izbegavanja stvarne patnje lezi u korenu svih emotivnih obolenja."*
Ljubim Vas sve, cujemo se!!
