Pozdrav svima, ja ne stižem ni da vas posmatram

u totalnom sam ludilu oko mame, visim na netu samo kad imam vremena i to uglavnom jurim savete, jer su svi lekari u fazonu: Ona će da umre, neće još dugo, nema joj spasa, ne može joj niko pomoći!!
Pa ja ne mogu da sedim skrštenih ruku i da čekam da se to desi. Moram joj pomoći kako znam i umem.
Da skratim: počeo je pritisak da joj pada, bude i 80/70, u tim momentima joj je puls 173!!
Možete samo da zamislite koju količinu energije i prisebnosti moram da iscrpim (ne znam ni sama više odakle) da pred njom ne pokažem svoju paniku u tim momentima!!
Srećom, pa ona tada nema nikakve tegobe, osim što se požali da je umorna!
Temperatura je svekodnevna, ide do 37.9
Danas sam primetila da ima otok na desnom obrazu, Manitol joj ne može dati kućni lekar bez odobrenja njenog hirurga, a sa njim imam odnos kao sa kamenom pločom. Tj sa pločom bih bar mogla da pričam a da ona ne beži, a ovaj, kako mu se obratim, tako napušta prostoriju i moram da ga jurim!!

Ajd, nije mi to problem, mogu da ga jurim, ali ne dobijem ni jedan odgovor, jer mama je za njega otpisan slučaj i on apsolutno nema ambicija da troši svoje vreme na bilo koju priču o njoj!
Dekubit je u fazi......pa ne znam ni sama kojoj, sada kao da stagnira, ima o tome na onoj temi gore, da ne ponavljam sada.......
Dr Ivice, mnogo mi je pomogao savet oko mazanja antibiotske kreme, mislim da je to imalo presudnu ulogu oko upale rana!! Hvala do neba!!
(da objasnim svima zašto se dr Ivici obraćam ovako
neodredjeno, neće čovek da čuje da mu persiram, hahaha, a meni sve neprijatno da prelomim

i baš mi je teško da kombinujem ovakav sklop rečenice bez direktnog obraćanja

).
Na celu priču, mama je pre neki dan imala klasičan anksiozni napad!!
Tek me je to dokusurilo, prvi put sam u životu bila sa one druge strane, da nisam ja ta koja je
napadnuta i nije ni malo prijatno!!
Sva je bila uznemirena, drhtala je, oči preplašene.......na pitanje šta joj je, mama mi reče: Ne znam, sva treperim, vrelo mi je u celom telu, u stomaku kao vulkan da imam i jako se plašim svega.........i da dišem, i da gledam, i da me okrećeš........svega se plašim!!".
Onda smo zajedno disale, čak sam joj i kesu dala, na šta me je upitala da li hoću da je ugušim sa njom kad sam joj tako "nabila" na lice!!
Mogu vam reći da je bilo gusto.........
Eto, to je kod mene novo, sve u svemu jako loše, ali ne predajemo se!
Nemam vremena da čitam kako ste vi, nemojte se ljutiti, sve i da imam, ne mogu da se skoncentrišem.
Puno vas sve pozdravljam i ljubim, do kuckanja........