Samo kratko da vam se javim, mama je jako loše, imala je šlog, sada je u bolnici i u petak treba da bude operisana. Ima u glavi "nešto", ne zna se šta "dok ne otvore" (groznog li izraza

), kada to izvade, šalje se na patohistologiju. Potpuno je svesna svega, ali leva strana tela joj je kao da ima paraplegiju, iako ima osećaj na nadražaj. Opšte stanje joj je jako, jako loše, užasno je slaba i ne znam da li će uspeti da izdrži operaciju.
To "nešto" može biti tumor, ali i metastaza. Izraslo je na istom mestu gde je pre 13 godina operisan aneurizam. Ne znam da li ima veze sa tim??!! Ima i "nešto" na plućima, ali ovo sa glavom je sada primarno, jer joj vrši pritisak na mozak, to je i dovelo do šloga. Mislim da mi taj momenat (šlogiranja) nikada neće ispariti iz glave, to je strašno, ali srećom, videla sam to, pa sam mogla odmah da reagujem, trajalo je jako kratko i posle toga je bila skroz ok, tako da je moglo proći neopaženo. Mada po njenom stanju prethodnih dana, nije isključeno da se već to i desilo, ja sam čak i pomišljala na to, ali sve sam pripisivala njenoj reumi, artritisu ili šta li već ima (ni to nije dijagnostikovano).
Na sve to, sad u bolnici, joj se i dekubit pojavio na ledjima, mažem je svaki dan i to sve od "zarozane" potkošulje, jer joj ne isprave kako treba. Tuga.
Ne dao Bog nikome ovakve muke, jako mi je teško da je gledam u tom stanju, čak ni filmove sa tom tematikom ne mogu da gledam a sada mi se sve to desava sa njom, a ona mi je sve.......
I onda puno plače (a to joj nije svojstveno uopšte), priča kako više nema snage (a ko bi i imao nakon svega što je ona preživela), ja se držim pred njom, bodrim je, suzu nisam pustila, a teško mi je, dodje mi da vrištim od muke.
Mene uveliko drmaju "ona stanja", stalno mi se vrti, pritisak mi varira, puls mi je od 90-110, drhtim, ne znam odakle izvlačim snagu, ali znam da sada MORAM, moram da budem jaka zbog nje, ceo život mi je posvetila, štitila me je od svega, a sada me klepilo......totalno sam pogubljena, prvi put u životu sam sama, sama u smislu da ona nije "mozak operacije" i nekako, koliko god da sam ja matora i zrela, ovo me je poremetilo totalno. Moram biti na sve spremna a moram da budem jaka, a toliko sam slaba i fizički i psihički da ne znam kako ću i sama sve ovo da preživim. Ma samo da njoj bude dobro........
Ljubim vas sve puno, držite nam palčeve u petak, a ja se iskreno nadam da će moje sledeće javljanje ovde biti u mnogo lepšem raspoloženju.