Pozdrav svima

i da vam se pridruzim ...
Ja sam dobio te napade panike pre nekih dve godine. Da nije tih napada ne bi otkrio da imam probleme sa kičmom, pa mi spazam mišića vrata i vratnog dela kičme prouzrokovao one čudne vrtoglavice, koje mi postanu još čudnije kad me uhvati prpa, na šta se vezuju ona lupanja srca, preznojavanja, sušenje usta i ostale džidža bidže koje svi već vrlo dobro znate. Ali recimo ja nisam imao napade skoro godinu dana, a evo vratili se nezvani gosti pre nekih 5 dana. Doduše, sad znam šta je pa pokušam da kuliram ili zviznem dva persena

..
Uglavnom moja iskustva u savladavanju napada panike se ogledaju u po meni najbitnijoj stvari, a to je kretanje među ljudima. Na silu ponekad, jer sam imao zaista žestokih problema. Pročitao sam dosta postova ovde i vidim da većina ima problem da se otvori ka svojoj sredini. Ja mislim da je to greška. Mislim da svako od nas ima nekog kome može da se poveri i da ispriča sve. Mene su ortaci u napadima panike kulirali žestoko, što se ispostavilo kao skroz ok. Vide da mi nije dobro, ali postupaju samnom kao da se ništa ne dešava, i samim tim mene prođe. Smatram da okolina ima veliku ulogu u lečenju te napasti, kao i autosugestija. Btw daću vam primer od pre skoro godinu dana. Krenem sam automobilom za Požarevac (vidim da je dr. Ivica iz Požarevca, da sam to tada znao cimno bi ga

), odlučim se za, tada po mene, velik, ogroman korak. Uhvati me frka negde posle Bubanj Potoka, svratim do sledeće pumpe, našalim se sa prodavačicom i prođe. Sve je bilo ok kad sam stigao u Požarevac, ali kad sam se vraćao nazad pozli mi žestoko. I misli su mi bile iste kao i kod većine - "umreću negde na putu, ima da me strefi čuka" i vratim se u Požarevac, nađem hitnu, izmere mi pritisak 140/100 daju mi neku injekciju, popričaju malo samnom i ajmo nazad. Mislim da mi je to bio najduži put u životu do kuće. Ali naravoučenije priče je da sam posle toga bez problema išao kuda god sam hteo. Valjda sam probio čep.. ko zna..