Dr Ivica,
Godinama patim od paničnog poremećaja (ustanovljen tek 5 godina nakon prvog napada). Sada ponekad popijem "rivotril" (četvrtinu tablete), kad "predosetim" napad, a ponekada bromazepam zbog generalizovane anksioznosti. Panični poremećaj se kod mene nazirao nakon dolaska sa ratišta, kada sam po povratku imao hipohondrične napade. Odjednom se pojavila panika praćena velikom paranojom i strahom od smrti (infarkta), tako da sam sam pozvao hitnu pomoć (na poslu) i završio dva dana u Lazi Lazareviću, jer sam doktorima u tom stanju govorio da sam otrovan (tako sam mislio, odnosno bio sam uveren da mi je neko nešto podmetnuo, čim se iznenada pojavila takva burna reakcija praćena ogromnim povišenjem pritiska, užasnim strahom, znojenjem kao da stojim na pljusku kiše, šetnjom gore-dole itd. Oni su me odmah napunili inekcijama tako da sam spavao dva dana (budili me da jedem). Mislim da su u urgentnom centru napravili tada ogroman propust. Mesecima sam mislio da sam šizofreničar, jer sam mislio da je kod mene u pitanju crna magija, trovanje od strane nekih zlonamernika koje sam tada i imao oko sebe (naravno posle takvih pomisli sam sebi bih se smejao, ali mi nije bilo svejedno). Odlazio sam kasnije samoinicijativno kod psihijatra i govorio bi im da sam poludeo sasvim, a oni bi me otpuštali kući i rekli mi da pijem B vitamin i da sredim svoj život! Svašta sam slušao od njih. Kada se posle jednog poslovnog neuspeha desio ponovni panični napad, otišao sam kod psihijatra i ona me godinu dana držala na bromazepamu, te u početku na sulpiridu, itd. a strah je ostajao prisutan. Tek kad mi je dala rivotril, uspeo sam da odagnam panični napad u korenu, ili ako se javi, da nestane u roku od nekoliko časova. Pošto strah nikada ne dolazi sam, nego u družini, mogu da kažem da su neke prateće fobije nestale, odnosno potisnute su i ne mislim o njima (demonofobija npr. kod mene i "strah od zlih ljudi").
Eh sad, koliko sam uspeo da pročitam i shvatim ovde, panični poremećaj nije moguće izlečiti. To vidim iz vlastitog iskustva, ali se ne mogu pomiriti sa takvim stanjem koje traje godinama. Osećam se često kao invalid, jer sam prethodno imao dobre poslovne "kapacitete", koje sada teško mogu da dosegnem. Uspeo sam da pozavršavam fakultete, ali se bez obzira na stečeno znanje osećam nedovoljno sposobnim da bih mogao da dobijem neki dobar posao, posebno jer sam "prestario", a moja struka (vojna isprva) više ne prima moje godište nigde, posebno ne mene - paničara. Morao sam u takvom stanju da nastavim sa daljim školovanjem, tako da sam promenio zvanje, ali ne i sebe.
Postoji li mogućnost da je kod mene panični poremećaj (pa i povišena telesna masa) uzrokovana povišenim TSH što sam ustanovio tek pre neki dan (ostale vrednosti su u redu)?
Ili je pak povišeni TSH uzrokovan stresom pod kojim sam bio dok sam davao krv na analizu (zbog aritmije srca kojoj kardiolozi nisu pronašli uzrok u samom srcu, za koje kažu da mi je zdravo)?
Molio bih vas još da mi odgovorite, da li je moguće ipak izlečiti panični poremećaj hipnozom (kao što sam načuo), a ne lekovima, te da li neko to radi u Beogradu, Srbiji?
Unapred vam se zahvaljujem.
