Ćao društvo...
Tarcika, prvo kapa dole, što ti pored toga što si udata i imaš dete uspevaš da učiš i polažeš ispite.

Hvala za savet, tj. recept, ako ništa drugo juče sam se naterao, doduše nekih 15 stranica samo pročitao, ali i to je nešto za početak (da ne izgubim volju u startu)... Meni je još dodatni problem komšiluk (totalna ludnica sa njima). Imamo poveći hodnik, tako da neki klinac! (7-8. razred), koji ovde dolazi kod babe, igra fudbal u istom... Lupka po ceo dan o zid moje sobe, zidovi gipsani, ma šta da vam pričam... haos... a on inače svaki dan ovde, mada meni nije jasno, napolju super vreme, neeee on se igra u hodniku...strašno ... (to me dodatno nervira)

Tako da jedino uveče i mogu da učim... ali dobro... ništa dok se ja ne skoncentrišem na učenje tj. knjigu a ne ovako, iznerviram se pa onda krene frka, ..... čak mi se dešava da čim vidim da je došao, odmah šmugnem ispred zgrade pa tu onda sedim... tačnije bežim od problema jer ne znam na koji način da ga rešim. Ne vredi to što ja njemu objasnim neke stvari, mali je i bezobrazan i malo... hmmm... od same pomisli samo se iznerviram... ah da, u istom tom hodniku imamo i krevet koji je njegova baka iznela, pa tu oni sede i druže se (skaču, lupaju....) .... ludilooo... nešto se razmišljam, da ja lepo iznesem sto i stolicu i lepo napravim radnu sobu, pa da im govorim: "tiše ljudi, učim"!, možda se onda smire!???
U vezi izlazaka, meni kada krene frka, ne moram ništa da kažem, oni to odmah provale, pošto se ja ućutim (a inače sam šaljivdžija i pričalica) i ... dalje znate i sami....
Ontario, što se tiče posla, ne znam šta da ti kažem pošto ni sam ne radim, ali uporno konkurišem, pa .... doći će i naših pet minuta, .... mene su par puta baš isplili za posao (odradim sve što treba tipa projekat, biznis plan ili šta već treba..., a na to mesto onda uleti neko sa debelom vezom i ko zna kakvim kvalitetom - mada, da je ta osoba znala to da odradi - mene ne bi zvali, zar ne!? .....) i znam da i od toga potiču ti napadi panike i nervoze, ali znam koliko vredi to što znam da radim i trudim se da se ne predam po tom pitanju... Drago mi je što je ta ženica koju si upoznala tako dobro uticala na tvoje raspoloženje...
Jasna, ne znam tvoju situaciju ali, što ne probaš i ti se baci na knjigu.. nikad nije kasno... jedan moj rođak je diplomirao sa nekih 50-tak godina.. (kada pomislim na njega, uplašim se da nije genetika kod mene u pitanju!?

)
Ah, pozdrav i za "noćnu pticu" majju...
Ćaos