


Ocekujes razumevanje od svojih prijatelja i to je ok, ali i ti moras razumeti njih. Procitaj SVE ove stranice sto smo mi vredno nakuckali, i videces da nisi jedina. Svi, bukvalno SVI smo prosli kroz to kroz sta ti sada prolazis sa njima, i samo treba da shvatis da je to NORMALNO!!

A zasto je to normalno?! Zato sto niko od njih nema tih tegoba, i jednostavno ne moze da te razume. To mozemo samo mi koji se manje-vise susrecemo sa time i koji smo sve to isto vec xy puta doziveli. I onda oni, posto im je to neshvatljivo i nemaju pojma koliki je to strah, pokusavaju (kontraproduktivno) da ti "lupe samar otreznjenja" - tako sto govore da ces "odlepiti", a ni sami ne shvataju koju tek to nervozu stvara kod tebe. Secam se da mi je bilo uzasno tesko sve to, ja sam isla cak i kod neuropsihijatra i psihologa, bukvalno sam se osecala kao "luda", a uzasno me bolelo to sto nisam mogla da shvatim sta mi fali, racio mi govori da mi nista ne fali (nisam poludela), a osecala sam se jako lose sa druge strane, fizicki lose, i to me je ubijalo u pojam. A najgori su mi bili ti "samari", jer su mi samo unosili jos gomilu panike.

I veruj mi, ti koji te kritikuju (a ne znaju za ova stanja) ti i jesu prijatelji i njima je tesko da prihvate to tvoje "stanje". Resenje je sledece (bar je meni to pomoglo): svedi na najmanju mogucu meru vidjanje sa njima, jer ces u suprotnom poceti da ih "mrzis", a nema mesta tome, a ovde (ili bilo gde drugde gde ima ovakvih "slucajeva" kao sto smo mi), razmenjuj iskustva i uci. ALI, nije dovoljno samo da pitas, jer instant resenja nema, moras i da slusas/citas, zato sam ti rekla - kreni od prve stranice ove teme,i lagano iscitavaj SVE!!

@ Minjab, i meni vec tri dana hoce-nece, kao, malo je nesto krenulo, ali to nije to, jos me stomak ne boli, i JAKO me nervira sve to. Moguce je da je od hormona (mozda i od stitne




@ Tarci, jesam ja prestajala da pusim, i to u vise navrata, cak i po par meseci, ali samo u fazama o kojima sada Ontario pise, i cim je bilo malo bolje, ja sam brze bolje opet pusila!!


