
Lako je gledati iz svog ugla...postvite se u datu poziciju,sa datim osecanjima i ne spremnoscu za dete,pa onda komentarisite.
Ili je bolje kao sto neko dole rece,da radjamo kao sto kokoske snose jaja ne zeljeno,zeljeno pa da punimo sirotista???
Moderatori: moderato, admin, vlada99, dr Presetnik
Dragi Leptirić ... imala sam 17 godina kada sam mislila da sam ostala u drugom stanju (na kraju se ispostavilo da je uzbuna bila lažna, ali u tom momentu je izgledalo da sam trudna), a moj dečko je imao 19. Naša odluka je bila da rodim dijete bez obzira što će to vjerojatno uništiti naše planove za budućnost, ali ja nisam ima obraza da uništim tuđi život da olakšam svoj. Takav stav nije zbog moje (buduće) neplodnosti već zbog moga osjećaja odgovornosti, mog karaktera i odgoja mojih roditelja. Najodurnije mi je kad žene kažu da imaju pravo raditi sa svojim životom i svojim tijelom što hoće. Da imaju pravo raditi što hoće sa SVOJIM TIJELOM I ŽIVOTOM, ali ne i sa djetetovim.leptiric021 napisao:Ja mislila ova tema vec u paucini kad ono na njoj jos polemisanja....MORALNO-NE MORALNO![]()
Lako je gledati iz svog ugla...postvite se u datu poziciju,sa datim osecanjima i ne spremnoscu za dete,pa onda komentarisite.
Ili je bolje kao sto neko dole rece,da radjamo kao sto kokoske snose jaja ne zeljeno,zeljeno pa da punimo sirotista???
Interesantno, posto bi na drugoj temi da ispitas ocinstvo na 10 dana staroj trudnoci. Na stranu sto je to neizvodljivo, ali recimo da pricamo o kasnijoj amniocentezi zbog utvrdjivanja ocinstva - a sta je sa nepotrebnim ugrozavanjem zivota deteta? Ili samo abortus nije ok, ali ako treba da se bockamo da bi tata mirno spavao, onda je ok?tamaraft napisao:ja se ne stidim uopshte!
Miiro nema na cemu! Drago mi je da mogu da ti pomognem. Iskreno mi je zao zbog svega sto ti se desava, ali that is life! Glavu gore i od sada pa nadalje nemoj da se igras sa svojim zivotom i zdravljem. Neka ti tvoje zdravlje bude na prvom mestu!miiira napisao:I milanini PUNO hvala na iskustvu.......
Nisam ni očekivala da bi se ti mogla osjećati prozvana, a što se tiće nekog (mog) navodnog gnjeva, ne znam u kojem od mojih postova si ga ti osjetila?!?! Takve osjećaje, kao ni ogorčenost koju je isto netko spomenuo, nemam, a moji stavovi o abortusu sežu iz mog puberteta (iliti kasnijeg djetinstva) i do sada se nisu promijenili.milanina napisao:Ostalim devojkama-zenama koje trenutno nemogu da dobiju svoje potomstvo mogu samo da kazem da razumem njihov gnev, uopste ih ne osudjujem i neosecam se prozvanom. Zelim vam da vrlo brzo dobojete svoje bebice!![]()
Puno pozdrava za sve!
stvarno se se sve svelo na polemiku, ali ja mislim da razlog lezi u ovome, prvom postu....miiira napisao: Ovako, imam 22 godine i prije par dana sam saznala da sam trudna, 5 na 6 nedelju.....
Jos uvijek nisam dosla sebi od soka. Sreca u svemu tome je sto je moj decko pribran u cijeloj situaciji, i to mi je dosta pomoglo. Zajedno samo odlucili da abortiram..... Ipak, meni je ostalo jos par ispita do kraja faksa, a on je tek 2. godina, i jednostavno.....to je to.....Bitno mi je da sam ja cvrsta u svojoj odluci i mislim da cu se lakse nositi sa tim u zivotu, nego sa djetetom koje bi mozda citav zivot krivila za moje " neostvarene zivotne snove "... Uglavnom, odluka je donesena. I da, malo se petljaju stvari, jer sam odlucila da ne kazem tetki (kod koje sam), osjecam da bi mi bilo jos teze..... Proci cu to sa deckom.... Roditelji znaju, podrzavaju moju odluku, ali su daleko... a i decko mi je trenutno daleko, mada ce biti tu 7.og, kad je sve zakazano....
Znacilo bi mi da cujem neka iskustva, vas koji ste prosli kroz to, cak pomislim kao da sam ja jedina kojoj se nesto ovako desava.... Dosta mi je tesko, i pitam se kako cu izdrzati ovih 10 ak dana cekanja..... na trenutke se osjecam tako sama u svemu....samo bi sjedila i plakala... Bojim se, valjda je to normalno... Radit cu to na Institutu za majku i dete, pod opstom anestezijom....
Bojim se i to je sve.... Sopstveni strah je stvarno nesto najgore......
Pa ne samo te zene.Fimka napisao:Pa samim tim se ova tema i ovako razvukla, jer naravno da zene koje se bore sa neplodnoscu ne mogu da ti daju podrsku...
Malo si pogresila!mised napisao:Milanina,ako je vec savetujes da joj zdravlje bude na prvom mestu,onda joj bar naznaci da sa aborusom moze najozbiljnije da ugrozi svoje zdravlje/rane i kasne komplikacije abortusa...............pisano vec na tu temu/.
To sto si prekinula 3 zdrave trudnoce,ne treba da bude primer devojkama-zenama koje traze bas te recenice i takve slucajeve,kako bi mogle lakse da zaspu.
Po meni,ako vec neko treba da se stidi na ovom forumu i da oseca gnev to sigurno nisu bracni parovi koji zele dete i koji savetuju da se radja.
Ako je namerni prekid trudnoce nesto za ponos,pa svi bi se hvalili........a ne ovde na forumu ko iz misije rupe lece svoje muke i komplekse,pa savetuju abortiraj sreco,pametna odluka,jos si mlada,a u drustvu kad neko spomene abortus prave se monahinje.....................sramota!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pozdrav za rikiki,
svaka hirurška intevencija nosi rizike.mised napisao:Milanina,ako je vec savetujes da joj zdravlje bude na prvom mestu,onda joj bar naznaci da sa aborusom moze najozbiljnije da ugrozi svoje zdravlje/rane i kasne komplikacije abortusa...............pisano vec na tu temu/.
To sto si prekinula 3 zdrave trudnoce,ne treba da bude primer devojkama-zenama koje traze bas te recenice i takve slucajeve,kako bi mogle lakse da zaspu.
Po meni,ako vec neko treba da se stidi na ovom forumu i da oseca gnev to sigurno nisu bracni parovi koji zele dete i koji savetuju da se radja.
Ako je namerni prekid trudnoce nesto za ponos,pa svi bi se hvalili........a ne ovde na forumu ko iz misije rupe lece svoje muke i komplekse,pa savetuju abortiraj sreco,pametna odluka,jos si mlada,a u drustvu kad neko spomene abortus prave se monahinje.....................sramota!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pozdrav za rikiki,