Oh diskusije
nisam odustala od citanja svih 26 il koliko vec strana za divno cudo
Drago mi je sto vidim da vasi stavovi konvergiraju
Pezza, kaca i donka, pa vi pricate o istom, samo na potpuno drugaciji nacin. Bar ja to tako vidim.
ABORTUS JESTE UBISTVO.
Ubistvo kako god ga postavili i sta god bio uzrok.
Kao sto je ubistvo moze biti pod razlicitim okolnostima, u afektu, ljubomori, u odbrani.Pa i kad se branite, da, zakonski, moralno, mozda necete biti odgovorni, ali sam taj cin ostaje ubistvo, lisili ste nekoga zivota, zar ne?
Mislim da samo pokusavate da naglasite razlicite probleme.
Vi koji pokusavate pezzi da "objasnite" da bas nije sve "tako" kao da mislite da on osudjuje bilo koga, pa i zene koje su abortirale.
Jedna stvar je ne osudjivati nekog, imati razumevanja, biti tu za nekog i voleti ga kao coveka takvog kakav jeste, a druga stvar je nazivati stvari pravim imenom.
Ovo poslednje sto pise Donka, ja bih stavila to "mora" veoma siroko, uslovno da tako kazem.
Ne mora se nista, sto bi ono rekli, osim da se umre i plati porez
Niko ne moze da nas primora da rodimo ili ne, da volimo nekog ili ne, da ucimo, radimo, slusamo.....Bog nam je svima dao slobodu i prihvatio nas takve kakve jesmo, ali sloboda takodje nosi odgovornost.
Da, mozes da radis sta ti volja, ali posle nemoj da bude jao meni.
Ne mogu ja da "ispiram" mozak bilo kome, ne mogu ja da ubedim nikoga da je abortus ubistvo, sta bi vredelo da to neko samo deklarativno prihvati, a da to zaista ne oseca u svom srcu?
To jeste poenta i to jeste tuga, sto mi vise ne osecamo da je lose lose, ne umemo da razlikujemo dobro od loseg.Tu i jeste citava tragedija.
Ne mogu ja reci ni miri, ni bilo kojoj zeni na planeti "ubico", al opet to ne mogu je u stvari "ne zelim", imam tu slobodu da to ne zelim da uradim.
Opet, moja je sloboda da kazem da to jeste ubistvo, okrenuli ga po sto puta, ne mogu da kazem da nije, "ne zelim" to.
Nisam bas toliko licemerna!
Doslo je davno mozda do zamena teza. Naravno da svaka zena ima slobodu da radi ono sto zeli i da je potpuno jasno da ce odgovarati za postupke. Ne, ne mislim ono u stilu "kaznice je Bog", te fore sa Bogom kao nekim ko se izivljava nad nama, ko samo ide i juri nase greske i jedva ceka da nas kazni, pa sad mi kao moramo da ga se plasimo...uh dize mi se kosa na glavi od takvih razmisljanja, mislim da bi tu jedna dobra siba radila, pa kad se vec plase Boga, da imaju i cega da se plase
To se jednostavno
podrazumeva!
Mislim da i pezza to podrazumeva, svakom od nas jeste data ta sloboda!
On samo pokusava da istakne da je crno crno, a belo belo, sa slobodom ili bez ili ti zito je zito, pa makar bilo i bez slaga
Pokusajte da definisete sta "podrazumevate", jer pezza podrazumeva slobodu, a prica da makar ubili nekog u samoodbrani sam taj cin povlacenja okidaca\noza ili cega god jeste ubistvo,nije bitno da li bebu uspavate bezbolno ili kidate na komade, lisiti nekog zivota je ubistvo, a vi podrazumevate da to jeste ubistvo, ali nekako insistirate na slobodi i na tome da nije sve crno belo.
Pezza prica o necemu idealnom, eh Donka, da jeste tako kao sto bi trebalo, nas ne bi morao neko da tera pistoljem da dobrovoljno damo krv, podrazumevalo bi se da ako znamo nekog ili saznamo da je bolestan, a da mu mi mozemo pomoci, da necemo razmisljati nego cemo pomoci odmah...Samo sto pezza kao i ja veruje da to "idealno" nije neostvarivo.To jeste ostvarivo itekako!Samo sto je to ostvarivo na licnom planu, svako od nas kao licnost treba da se trudi da tezi tome i pri tome da razume slobodu drugog makar iz te slobode proizasla odluka nekoga da ne zeli da tezi idealnom.
Cela prica oko "tolerancije" je mazanje ociju.
Naravno da ce svako raditi sta zeli, ali ako ja vidim nekoga ko srlja u provaliju, necu okrenuti glavu i reci "on ima prava na svoje odluke, sta se to mene tice, ja imam svoj zivot".
Tome nas uce poslednjih decenija, da "zivimo i pustimo druge da zive", pa smo postali ravnodusni i bezosecajni...Naravno da svako ima pravo na svoje izbore, ali nisam valjda toliko s uma sisla da ako vidim da neko srlja u provaliju da okrenem glavu?! Naravno da cu posavetovati neku devojku da ne abortira, ali pre svega, bicu tu za nju kako god ona odlucila.
Tolerancija propagira ravnodusnost i potpunu otupelost i samozivost, "cilj opravdava sredstva, a ja sam cilj sam sebi".
Sa druge strane imamo "sve mi je dozvoljeno ali mi nije sve na korist"!
Mislim da je od svega mnogo gore biti ravnodusan, gledati tudju patnju, videti da lose cini i samo okrenuti glavu i "nastaviti svoj zivot".
Sve drugo mi je razumljivo, ali priznajem ravnodusnost ne kapiram ni pod tackom razno. U stvari razumem, ali odbijam da je prihvatim!
Sto se tice devojaka, zena, dece koja su silovana pa zatrudnela..
To je toliko kompleksna tema, da prosto ne zelim pocinjati.
Iz mog licnog iskustva, iz iskustva zena, dece, muskaraca koje znam, ponovo dolazim do istog.Zavisi o kome je rec, zavisi od milijardu "faktora", al u osnovi zavisi od te zene, da li moze da pobedi sebe. Da je lako nije, iskreno, mislim da ce joj u procesu "lecenja", (nek mi Bog oprosti kao da je bolesna, a nije) tj u procesu oporavka dete i pomoci, da se "otkaci" ne znam bolji prevod na srpski, da jednostavno prestane da se poistovecuje za tim sto se desilo, mislim da ce joj pomoci da prevazidje osecaj krivice, da ne pocne da se samopovredjuje...ma koliko to "apsurdno" zvucalo. Boreci se za dete nece se vezati za to sto se desilo...
Tu isto menjamo teze, "eto ona nije kriva, da je kao sto nije, sto niko o njoj ne vodi racuna..."
cinjenice jesu da se u ovoj zemlji kao i u vecini zemalja zrtve silovanja tretiraju kao zlocinci, da im se ne pruza nikakva pomoc ni zastita, da traume koje nose nece prestati preko noci i da ce biti potrebne verovatno i decenija da zacele, cinjenica je i da ce mozda svi upirati prstom u nju ako zatrudni i rodi dete, ali to opet ne moze da porekne cinjenicu da je ubistvo ubistvo. Samo zamagljujemo stvar. Da je kao sto nije, sve bi trebalo da bude drugacije, pocev od porodice i vaspitanja, do pravosudja, skolstva, zdravstva....
Samo to nije tema niti je opravdanje...
Tako da problema nema
Zlocin je zlocin, uvek i ma pod kojim uslovima izvrsen, ali to ne znaci da cemo lincovati bilo koga, da cemo "te druge" gledati popreko, podozrivo...
"Bogu hvala sto nisam kao one" je nesto potpuno suprotno ljubavi kojoj nas pravoslavlje uci.Jos samo da se naucimo da volimo i da svakog dozivimo kao sebe...
Opet se vracamo na pocetak, ja mogu da odlucim za sebe, da zelim da tezim Bogu, da zelim da tezim tom "idealnom" i da se ucim ljubavi, ali nemam pravo da "solim pamet" drugome. To ne znaci da cu cutati i gledati svoja posla, ne naprotiv, postovacu svaciju slobodu, ali cu stvari nazivati pravim imenom.
Over and out
