u vezi abortusa, HITNO, iskustva, savjeti!

Podforum o svim temama vezanim za zdravlje, prevenciju oboljenja i lečenje oboljenja ženskih polnih organa. Saznajte sve o ženskim polnim organima, anatomskim osobinama, fiziologiji i najčešćim patološkim stanjima.

Moderatori: vlada99, moderato, admin, dr Presetnik

Zaključana tema
maminozlato
Novi član
Novi član
Postovi: 12
Pridružio se: Čet Maj 15, 2008 3:22 pm

Post od maminozlato »

Pezzi hvala na lepim komplimentima :D ,a sto se tice Boga, od njega ne ocekujemo nista. Samo da nas skine sa spiska za neverovatne misije. 8) Na njega smo se jako naljutili. Ako i postoji on je jedan veoma zao cika. :( Ono u sta mi jako verujemo su vezbice, vezbice i puno vezbica, razne stimulacije, sto vise raznih informacija u toku dana i naravno puno strpljenja (sto i nije bas uvek lako, ali se trudimo :D :D :D )
mish
Novi član
Novi član
Postovi: 9
Pridružio se: Pon Jun 18, 2007 9:38 am

Post od mish »

maminozlato napisao:
leptiric021 napisao:Ja bih da pitam nesto cisto informativno kao (nadam se uskoro) buduca trudnica pa i majka....znam da postoji test na Daunov sindrom,koji rade vecina majki,onaj sto pokazuje postotak,ne znam kako se zove,da li ste to radili i sta je bio rezultat?

Leptiricu, zelim da ti uskoro doleprsa tvoja beba :D
Test koji spominjes su biomarkeri. Oni samo pokazuju verovatnocu da li ce beba imati DS ili ne. Ja ih nisam radila. U kontaktu sam sa devojkom koja je trudnocu vodila u Narodnom frontu. Ni biomarkeri ni nuhalni nabor (nabor ispunjen tecnoscu na vratu), nisu ukazivali da beba ima DS, a ipak jer rodila predivnog decaka sa DS-om.
Da li nam to govori da nema nacina da se ustanovi da li beba nosi DS ili ne? Da li je amniocenteza pouzdana?
pezza
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 130
Pridružio se: Pon Apr 24, 2006 12:16 am

Post od pezza »

maminozlato napisao:Pezzi hvala na lepim komplimentima :D ,a sto se tice Boga, od njega ne ocekujemo nista. Samo da nas skine sa spiska za neverovatne misije. 8) Na njega smo se jako naljutili. Ako i postoji on je jedan veoma zao cika. :( Ono u sta mi jako verujemo su vezbice, vezbice i puno vezbica, razne stimulacije, sto vise raznih informacija u toku dana i naravno puno strpljenja (sto i nije bas uvek lako, ali se trudimo :D :D :D )
Штета што тако мислиш.:( Твој живот и догађаји са Ољом су ти прави правцати пример за уџбенике веронауке. Ја претпостављам да си ти једна дивна особа, и да си то била и пре Оље. Али сам сигуран да те је ситуација са њом учинила још дивнијом (реч "дивна" је латинског порекла и значи "божанствена", "налик на Бога"). И не само тебе и твог мужа, него је и Оља неко ко је још више вољен управо зато што има тај синдром, а вероватно не би баш толико била обасипана љубављу и не би толико љубави примила и толико била у центру пажње да је случај био другачији. Управо ће је та љубав и учинити бољим човеком и срећнијом особом. То је разлог и за срећу њених родитеља, јер би се можда више посветили неким споредним стварима у животу, да није било Оље ;)

Овде лежи смисао и одговор! Љубав и шанса за љубав. Према томе, ово је дар од Бога, а не казна.

Овде морам да нагласим да Бог по дефиницији није неко ко кажњава, већ сушта Љубав, неко ко воли, чије је само биће љубав.

Пошто знам да све ово не може да прође без снажне аргументације, усудићу се да мало удавим да бих био јаснији ја, а и још многе друге ствари, и надам се да ми нећете замерити...много... :D

Елем.. Моја истраживања показују да се безмало 99% грехова, илити погрешних поступака и поступања у животу дешава из незнања. Нема тог човека који свесно чини грех, него он сматра да је управо то што чини права ствар и још се љути ако му то неко оспорава (ово је важно јер показује колико човек у ствари цени своју слободу).
Тако је у свим животним сферама, па и кад је у питању вера. Те недостаје нам сексуална писменост (васпитање), те емотивно, те нутритивно, те овакво, те онакво...васпитање.

Тако, људи обично због недостатка информација, или још горе, због предрасуда и разних погрешних убеђења о нпр. родитељима, држави, лекарима, професорима, свештеницима, полицајцима, политичарима,..., Богу, понекад, кад су повређени или осећају неправду, долазе у ситуацију да осуђују, бацају дрвље и камење, јер сматрају да је увек и без изузетка тај неко зао и покварен човек, који само чека, и штавише, живи од тога да баш мене повреди, угрози и слично. А ја заправо нисам уложио ни грам труда да најпре разумем тог некога, да га упознам и препознам како функционише, нити околности у којима се то дешава, па и да схватим зашто се на одређени начин понаша у некој конкретној ситуацији... Кад би било тако, онда бисмо много више љубави имали међу собом. У ствари, то и јесте љубав :D

Дакле, треба најпре упознати шта је то Бог и како Он то јесте...

А оно што људе често тишти је тај проблем "откуда зло у свету кад кажу тамо неки да има Бога и да је Бог љубав" и "Да Бог постоји сигурно не би дозволио да ми се овакве ствари десе".

Кључ је у томе што права љубав неизоставно подразумева поштовање слободе и интегритета личности онога кога волимо.

По учењу Цркве, човек је боголико, словесно биће, створено по лику и обличју Божијем. А то у преводу значи да је човеку из љубави дата слобода да своје постојање оствари на потпуно слободан начин, како сам жели. Управо то се и дешава. Свако живи како он сам жели, а руководи се најчешће и пре свега сопственим потребама и жељама, не размишљајући као биће заједнице, као биће љубави, које хоће и коме је циљ да и остали живе срећно и задовољно, него као индивидуалац који гледа само своје интересе. Зато и имамо такву ситуацију да је неко зао и да тиме угрожава друге, који можда и невино страдају, али можда им је то и на корист, а Бог њега трпи (из љубави јер га чека да се дозове свести и покаје=промени, пружајући му безброј шанси и опција. Да не ради тако, опет бисмо рекли да је такав Бог зао и немилосрдан јер кажњава слабе и због слабости грешне људе,... мада не схватамо да смо и сами грешни и да и нас трпи, па себично очекујемо да према нама самима "савршенима и најбољима од свих" буде широкогруд, а "оне тамо грешнике" да сатре), а на нас допушта тзв. искушења (или како ти кажеш - немогуће мисије) да бисмо се опробали и увежбали у саможртвеној љубави на делу.

Није једноставно и изискује много љубави и разумевања да би се схватио и прихватио неко онакав какав јесте, а то значи и са манама... Исто као и са децом. Можеш да дете прогласиш безобразним, злим, глупим, неспособним, а можеш и да се потрудиш око њега љубави ради, њега ради...

Порука Хришћанства је у ствари порука љубави према свима и према свему, упркос и без обзира на то да ли ми је тај неко или то нешто пријатно или не.

Зато Христос када се спрема да иде на неправедно страдање каже: "Од ове љубави нико веће нема, да ко душу своју положи за пријатеље своје." (Јн 15,13) Па, кад апостол Петар хоће да Га спречи у томе, Он га "тера" од себе као некога ко из неразумевања и незнања жели да Га заштити и тиме заправо спречи Његову љубав према људима речима: "Иди од мене, сотоно, јер ти не мислиш оно што је Божије, него оно што је људско." (Мк 8,33), И даље објашњава да ко се чува (штеди) изгубиће се, а ко себе жртвује за другог човека Њега (=љубави) ради, сачуваће се...

Зато верујем да ти је Оља дар, а не казна од Бога ;)
Korisnikov avatar
tamaraft
Stalni član
Stalni član
Postovi: 6556
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 1:32 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Planeta Zemlja

Post od tamaraft »

Ko je taj Bog???
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
donka
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 717
Pridružio se: Pet Feb 09, 2007 6:10 pm

Post od donka »

pezza napisao: Зато верујем да ти је Оља дар, а не казна од Бога ;)
Pa Bog ni ne kaznjava na ovom svetu, nego tek kad umremo, je l' tako?
pezza
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 130
Pridružio se: Pon Apr 24, 2006 12:16 am

Post od pezza »

Не кажњава, него поштује свачију слободну одлуку како ће да се одреди према животу, односно поштује свакога од нас. То је љубав, кад некога апсолутно прихватиш и поштујеш.

Е, сад, што је неки начин живота аутодеструктиван, и што ја то слободно бирам да тако живим, и што сваки поступак има своју последицу, то је већ мој проблем, а не Бога, зар не?
Ја одлучујем и ја одговарам за своје поступке.

Он ми је дао слободу и предлог како да је употребим (да је реализујем као љубав, стваралаштво,...на креативан и конструктиван начин), а на мени је да ли ћу то да урадим тако или ћу да изаберем да је (зло)употребим тако што ћу, рецимо, да елиминишем некога у мраку мислећи да ме нико није видео, па да због тога не морам да одговарам за свој поступак.

То је тај проблем са слободом, која је мач са две оштрице, као и све друго на свету што има своју употребу и злоупотребу.

Ја често својим ученицима наводим пример са ножем кад причамо о слободи. Свако ће се сложити да је нож једна итекако корисна ствар, један феноменалан изум људског рода. И онда, док се дивимо његовом величанству - ножу, по правилу се нађе нека паметна главица која се с разлогом успротиви, па каже да и није баш тако добра. А ја их онда збуним објашњењем да нити је добра, нити је лоша, ...него да може бити или ово или оно, у зависности како је употребимо, тј. да ли је употребимо или злоупотребимо. Дакле, од нас зависи, од наше слободе.

Али...

Слобода, и моћ коју она има, обавезно подразумевају и одговорност. Да није тако, онда бисмо сви чинили апсолутно све, не марећи за последице и, што је још важније, за друге.
Слобода без ограничења престаје да буде слобода и постаје анархија, тиранија и ропство. А једино ограничење које може да "ограничи" слободу а да је не укине јесте љубав.
Тако, љубав и слобода не могу једно без другога. Љубав која пређе границу туђе слободе престаје да буде љубав и постаје тиранија и насиље. Познато?
Исто тако и слобода...

Замислите Бога који би нам свима наметнуо своју љубав да морамо да будемо с Њим и против наше воље. То би био пакао!

Кад сам већ почео са цитатима из Светог Писма, да и овде наведем један од апостола Павла: "Све ми је слободно, али није све на корист; све ми је слободно, али све не излази на добро." (1 Кор. 10,23)
maminozlato
Novi član
Novi član
Postovi: 12
Pridružio se: Čet Maj 15, 2008 3:22 pm

Post od maminozlato »

Shvatam sta hoces da kazes Pezzo, Olja nije kazna vec dar. Ali njoj samoj bi bilo mnogo bolje da je rodjena zdrava. Ne kukam ja zbog sebe, vec zbog nje. Daun, pa jos ne cuje. I bilo bi dobro da je to sve, ali moze da se pojavi epilepsija, leukemija. Ako si roditelj razumeces me, kako se oseca majka deteta kada sedi preko puta lekara i pita ga sta ako dete bude imalo epilepticni napad - kako da pustupim. Pitam je to tako kao da pricamo o cenama na pijaci. Jer znam da je bolje da pitam pa da "ako" se desi budem spremna. A da ne govorim o prvoj operaciji koja je trajala 5 sati. Necu je voleti nista vise, zato sto joj je lobanja otvarana na temporalnoj kosti, a zatim baza kohlee busena citavih 5 sati, na kraju bez uspesnog plasiranja implanta. A uz sve to komplikacije usled povrede facijlanog nerva, pa pareza facijlis, narusena ravnoteza, hod vracen unazad za godinu dana i ostalo. To nije bas nesto sto te cini boljim covekom, sta vise, u necemu sam postala gora. Nemam saosecanja, kada recimo mame placu u bolnici, dete u sali, operise krajnike. Pomalo su mi te mame i smesne. Jer sam ja dozivela nesto mnogo gore, sto ne moze nikako da se poredi sa krajnicima. Da ne spominjem osecaj kada drzis dete u rukama nakon operacije, nosanje nocu jer znam da joj bude lakse kad je stisnem uz sebe, ali ona i dalje jeci od bolova. Pa braunila koja se zacepi, pa bukne celo stopalo. Pa zbog toga longacef u guzu 10 dana, ma uzas. 6 meseci kasnije druga operacija. Puste me u salu, stavim je na sto, anesteziolog pocinje da je uspavljuje, meni kaze sa puno ljubavi, da ne brinem, cuvace je kao da je njena, ja je poljubim u golisavi stomacic i odlazim u sobu da cekam satima, a znam sta sve moze da se iskomplikuje....Za ne pozeleti, kako kaze nas narod. To mi ne izgleda kao nesto sto me cini boljom, a nju voljenijom.
Razumem sve sto si rekao ali jednostavno ne verujem. Mislim da je bilo potrebno izmisliti veru u nesto ( u Boga), da bi narodi opstali psihicki tokom ratova, nemastina i ostalog.
Svakog od nas vera cini jacim, samo je pitanje u sta veruje svako od nas. Uvece kad legnem, kada znam da smo uradili dosta vezbica, dovoljno radne terapije, da sam joj pokazala upotrebu nekog novog predmeta....e onda imam neki svoj mir, onda imam osecaj zadovoljstva, pojavi se vera da ce sve biti ok. To je moja vera.
maminozlato
Novi član
Novi član
Postovi: 12
Pridružio se: Čet Maj 15, 2008 3:22 pm

Post od maminozlato »

Shvatam sta hoces da kazes Pezzo, Olja nije kazna vec dar. Ali njoj samoj bi bilo mnogo bolje da je rodjena zdrava. Ne kukam ja zbog sebe, vec zbog nje. Daun, pa jos ne cuje. I bilo bi dobro da je to sve, ali moze da se pojavi epilepsija, leukemija. Ako si roditelj razumeces me, kako se oseca majka deteta kada sedi preko puta lekara i pita ga sta ako dete bude imalo epilepticni napad - kako da pustupim. Pitam je to tako kao da pricamo o cenama na pijaci. Jer znam da je bolje da pitam pa da "ako" se desi budem spremna. A da ne govorim o prvoj operaciji koja je trajala 5 sati. Necu je voleti nista vise, zato sto joj je lobanja otvarana na temporalnoj kosti, a zatim baza kohlee busena citavih 5 sati, na kraju bez uspesnog plasiranja implanta. A uz sve to komplikacije usled povrede facijlanog nerva, pa pareza facijlis, narusena ravnoteza, hod vracen unazad za godinu dana i ostalo. To nije bas nesto sto te cini boljim covekom, sta vise, u necemu sam postala gora. Nemam saosecanja, kada recimo mame placu u bolnici, dete u sali, operise krajnike. Pomalo su mi te mame i smesne. Jer sam ja dozivela nesto mnogo gore, sto ne moze nikako da se poredi sa krajnicima. Da ne spominjem osecaj kada drzis dete u rukama nakon operacije, nosanje nocu jer znam da joj bude lakse kad je stisnem uz sebe, ali ona i dalje jeci od bolova. Pa braunila koja se zacepi, pa bukne celo stopalo. Pa zbog toga longacef u guzu 10 dana, ma uzas. 6 meseci kasnije druga operacija. Puste me u salu, stavim je na sto, anesteziolog pocinje da je uspavljuje, meni kaze sa puno ljubavi, da ne brinem, cuvace je kao da je njena, ja je poljubim u golisavi stomacic i odlazim u sobu da cekam satima, a znam sta sve moze da se iskomplikuje....Za ne pozeleti, kako kaze nas narod. To mi ne izgleda kao nesto sto me cini boljom, a nju voljenijom.
Razumem sve sto si rekao ali ne jednostavno ne verujem. Mislim da je bilo potrebno izmisliti veru u nesto ( u Boga), da bi narodi opstali psihicki tokom ratova, nemastina i ostalog.
Svakog od nas vera cini jacim, samo je pitanje u sta veruje svako od nas. Uvece kad legnem, kada znam da smo uradili dosta vezbica, dovoljno radne terapije, da sam joj pokazala upotrebu nekog novog predmeta....e onda imam neki svoj mir, onda imam osecaj zadovoljstva, pojavi se vera da ce sve biti ok. To je moja vera.
nadica67
Novi član
Novi član
Postovi: 9
Pridružio se: Pon Apr 21, 2008 2:49 pm

Post od nadica67 »

Ova diskusija postaje preteska, najmanje sto mi se desi je da se najezim kad procitam neki odgovor, a cesto i zaplacem.

Maminozlato, nisi u pravu kad kazes da si postala "gora". Mozda si samo ocvrsnula i gledas stvari iz drugog ugla. Svakako nisi postala "gora" niti to ikad za sebe mozes da kazes kad si se svom detetu do te mere posvetila, i jos to delis sa nama. Ti kazes:
maminozlato napisao:Nemam saosecanja, kada recimo mame placu u bolnici, dete u sali, operise krajnike. Pomalo su mi te mame i smesne. Jer sam ja dozivela nesto mnogo gore, sto ne moze nikako da se poredi sa krajnicima.
Zamisli neku majku cije je dete, recimo, poginulo, ili koje umire od neke teske bolesti, i pitanje je dana kada ce umreti. Ona, verovatno, za tvoje suze nema razumevanja. A ova kojoj dete operise krajnike ne razume mamu koja place zato sto je njeno dete plakalo kod zubara.

Ti samo gledas stvari iz svog ugla, kao i svi mi. Ti ne da nisi gora - ti si divna. Verujem da su i drugi sa foruma zavoleli Olju kao da je poznaju, i to samo iz nekoliko tvojih recenica. Ovako ne pise osoba koja je "gora"...
pezza
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 130
Pridružio se: Pon Apr 24, 2006 12:16 am

Post od pezza »

maminozlato,

Не знамо шта носи дан и не знамо да ли је нешто за некога боље или није. Често живот искуствено покаже да је боље било оним путем којим смо мислили да неће.
Ко зна, можда би Оља, да се родила здрава, постала нека злица и криминалац. У суштини, то нема везе.
Једино што има и што у овом случају знам и што сам током читавог свог живота научио, јесте да невоља и мука човека чини племенитијим и бољим под условом да не ропће и не проклиње живот, себе и све око себе (укључујући и Бога), него да из ње извуче највише.

Ако погледаш било ког чувеног писца, песника, интелектуалца, светитеља, увек ћеш видети да је свакога од њих невоља и животна мука натерала да постану тако сјајни људи и избрусила их у праве дијаманте људског рода. Чак многи кажу да не можеш бити песник ако не патиш и страдаш. Свети Оци имају следећу изреку: "Бол порађа радост." Псухолози кажу да је потребно суочити се и проћи кроз бол да би се сусрео са собом и био срећан и јачи...

Кад је све фино и обично, постоји прилично велика шанса да се постане медиокритет.

Ма, видећеш и сама. Препознаћеш квалитете у Ољи које друга деца немају :D У ствари, ти си већ то и почела, али и тек ћеш!

Заиста, ништа није случајно :wink:

И заиста свако има право да се роди и да живи, и не треба му ту шансу укидати, ма какве околности да су. Поготово не треба да се руководимо себичним и саможивим разлозима кад се нађемо у искушењу да убиством још нерођеног детета поштедимо себе проблема, стида (што је још један од честих разлога за абортус код поремећених беба у стомаку), или чега још. Никаква каријера, уживање или естетика живота нису разлог да се неко убије...

А, за Бога :) ...не бринем. Он је Ољу и њене родитеље већ нашао :wink:
Slika U Srbiji se svake godine ubije 150.000-200.000 nerođenih beba... To je pravi prenatalni genocid... Slika
Korisnikov avatar
mikalja
Stalni član
Stalni član
Postovi: 3326
Pridružio se: Sre Jul 18, 2007 1:26 pm
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Svuda i nigde

Post od mikalja »

donka napisao:
pezza napisao: Зато верујем да ти је Оља дар, а не казна од Бога ;)
Pa Bog ni ne kaznjava na ovom svetu, nego tek kad umremo, je l' tako?
Kazna nije SMRT nego "ZIVOT"
leptiric021
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 737
Pridružio se: Sub Nov 03, 2007 9:48 pm

Post od leptiric021 »

ju naopako mikalja nije valjada tako strasno.....
<a href="http://lilypie.com/"><img src="http://lt1m.lilypie.com/aFKtp2.png" width="200" height="80" border="0" alt="Lilypie Trying to Conceive 21 to 37 day cycle tickers" /></a>
kaca 33
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 272
Pridružio se: Sub Okt 21, 2006 9:58 pm

Post od kaca 33 »

Ne znam pezzo to stvarno imas neki problem i treba da ga resis.Razumem ja da ti verujes u Boga i sve je to u redu ali preterujes toliko da to nema vise smisla. Pa sta hoces da kazes da samo oni kojima se desilo nesto strasno lose da su samo oni dobri ljudi?I jos da se dete rodilo zdravo mozda bi bilo mediokritet... :o to je biser nad biserom.A zasto prvo ne pomislis da bi dete bilo neverovatno dobro i uspesno?I ja se njima divim kako su se snasli i uklopili i prihvatili celu situaciju.I verujem da to ne moze svako. Ali i ne mogu da osudjujem ljude koji to ne bi mogli jer pobogu nismo svi isti.Nismo svi rodjeni po jednoj semi ima nas raznih i to je dobro. Dobro je i sto postoje ljudi kao sto su oni jer i od njih covek moze mnogo dobrog da nauci ali verovati da ce moje dete sutra da postane lose jer nije bolesno to je totalno pogresan stav.Sve si pomesao od muke moram da se nasmejem :D
Ti definitivno moras da prostudiras sve ponovo jer je tvoj stav toliko negativan da se najezim kad procitam tvoje postove. Koliko se tvoja prica i prica onih koji su u manastiru ili crkvama razlikuje: njih kada slusam prosto je to milina za uho jer su smireni, biranih reci i bez ikakve osude za druge a ti si izgleda pun gorcine, o ljudima i nemas neko posebno dobro misljenje, verujes da treba celog zivota da se zlopatis da bi bio bolji covek a ako ti u zivotu nije toliko tesko mora da si los covek :o strasno. Mislim da treba da razmislis o logicnosti onog sto pricas.Ja o religiji ne znam puno ali znam kako deluje na ljude a deluje vrlo prijatno a ti si pun gorcine i osudjujes ljude bez toga da se potrudis da ih razumes ( a koliko mi se cini ne osudjivanje je jedna vrlo bitna crta hriscanstva) . Kada tebe covek slusa ima osecaj da ce svakog trenutka da ga razapnu na lomaci ako ni zbog cega onda zato sto se u zivotu ne zlopati ili ce vec odnekud nesto da isceprka jer smo svi svesni toga da nismo savrseni u tvom smislu reci.
Stvarno nemam vremena ali ako bi pazljivo procitao ima toliko kontradiktornosti u onome sto si napisao da ne znam odakle bih pocela.
Cudno je nesto u tebi pezzo.
kaca 33
Aktivan član
Aktivan član
Postovi: 272
Pridružio se: Sub Okt 21, 2006 9:58 pm

Post od kaca 33 »

I jos nesto, pricas o ljubavi naglasavas je ovako i onako a iz onoga sto si rekao vidi se da je ne osecas.Dok sam citala postove koje je napisala maminozlato oseca se ljubav i prosto te dira u srce koliko ljubavi i paznje tu ima a kad citam tvoje postove...kljuc,kljuc,kljuc,kljuc...
to osecanje bolje da ne osetis na svojoj kozi.A mozda bi posle toga i ti bio bolji covek... po tvojoj teoriji...
kikica06
Novi član
Novi član
Postovi: 1
Pridružio se: Sre Jun 04, 2008 11:51 am

Maminozlato bas ste me u srce dirnuli !

Post od kikica06 »

Pratim forum redovno, sad se prvi put javljam.
Posle procitane zivotne price preslatke Olivere, njenih roditelja, osetila sam potrebu da im ovim putem iskazem svoje veliko divljenje i postovanje. Vasa prica maminozlato unela je ponovo u moju dusu onu istu toplinu koju osetih kad sam i sama pre dve godine postala mama.
Ne mogu da vas izbacim iz svojih misli. Ljubav, nada, borba je ono sto svi mozemo uciti od vas. Volela bih da price poput vase preplave sve nase medije, da ljudi povedeni vasim primerom otvore svoja srca i umove za sve nase andjele, sto sva deca jesu zaista. Nadam se da ce vam poruke podrske pomoci da ustrajete, a mozda ce se i nase dve princezice igrati zajedno. Puno, puno poljubaca vasem zvrku!
Zaključana tema