Pitanje za ljude obolele od Kronove bolesti i UC
-
- Aktivan član
- Postovi: 178
- Pridružio se: Pet Okt 24, 2008 7:36 pm
-
- Aktivan član
- Postovi: 178
- Pridružio se: Pet Okt 24, 2008 7:36 pm
meni ponekad krce creva,imam puno gasovai ponekad me boli sa desne strane 2cmispod rebarnog luka,ponekad mi se jave neke tackaste ranice na unutrasnjoj strani donje usne,kao kad se ugrizete za usnu dok jedete.pocinjem da sumnjam da li je i dalje kod mene to iritabilni kolon kao sto mi je kolonoskopijom dijagnostifikovan(samo 60 cm plasiran aparat) a nema sanse da smem opet na kolonoskopiju posot su mi radili bez anestezije ikakve a skup mi je privatni pregled 

Danas sam nesto primetio.Pred novu godinu sam bio pod stresom,trcao ovamo onamo,priprema,sta obuci,ovo ,ono,puno alkohola,piva i posle dva dana od doceka creva krce,boli leva,desna strana,dole oko besike,zavijanje strasno,gasovi strasni,stolica normalna..e onda sam odradio jednu dijetu,cajevi,ishrana,bolovi se stisali po jedan grc sa desne donje sytrane ,leve,srdine stomaka donjeg dela, koji traje 3 sekunde,stolica normalna,gasova d i nema...i danas cujem nestosto me je jako potreslo,nije bitno sta,i gle cuda,za 10 min nakon toga zavijanje kao orkestar,grcevi itd...Ja mislim da je ona moja dijagnoza koja je potvrdjena ali samo do 60 cm potvrdjena a to je iritabilni kolon i da je vreme da zaboravim na Krona i UC posot nemam nikakvih simptoma osim ponekog grca sa leve i desne strane...jA Sse nadam da sam u pravu!! Pozdrav svima!!! 

Grozno je reći, ali laknulo mi je kada sam videla da nisam jedina osoba na svetu, sa 25g. i sa kronovom bolešću...
meni je jako teško da se suočim još uvek i da prevalim preko usta:da, ja sam bolesna, bolujem od neizlečive bolesti. Situaciju pogoršava što sam student medicine i shvatam ozbiljnost situacije, sve moguće komplikacije, lečenje...
Kako se vi nosite sa time? ja sam depresivna, besna, razočarana, pokušavam da shvatim čime sam zaslužila...nema definitive dijagnoze, nema izlečenja, nema uzroka, samo besomučno raspadanje sopstvenih creva bez vidljivog razloga. Čak nije ni svrstana u psihosomatske bolesti kao ulcerozni kolitis pa da barem pokušam da ispravljam komplekse kod nekog psihoterapeuta ili hipnotizera u nadi da ću naći odgovor:zašto?kako?
Pomozite mi da shvatim.
Ili prihvatim.
meni je jako teško da se suočim još uvek i da prevalim preko usta:da, ja sam bolesna, bolujem od neizlečive bolesti. Situaciju pogoršava što sam student medicine i shvatam ozbiljnost situacije, sve moguće komplikacije, lečenje...
Kako se vi nosite sa time? ja sam depresivna, besna, razočarana, pokušavam da shvatim čime sam zaslužila...nema definitive dijagnoze, nema izlečenja, nema uzroka, samo besomučno raspadanje sopstvenih creva bez vidljivog razloga. Čak nije ni svrstana u psihosomatske bolesti kao ulcerozni kolitis pa da barem pokušam da ispravljam komplekse kod nekog psihoterapeuta ili hipnotizera u nadi da ću naći odgovor:zašto?kako?
Pomozite mi da shvatim.
Ili prihvatim.
-
- Stalni član
- Postovi: 2202
- Pridružio se: Pet Dec 24, 2004 6:22 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Nemacka
- Kontakt:
Cemu takva negativnost? Kronova bolest jeste neizleciva (za sad) ali nije toliko tragicna a i covek moze nauciti sa njom da zivi.
Meni nije bilo tesko sebi priznati da sam bolesna. Bolesna sam pa sta, nisam na to mogla da uticem, a ima losih ali ima i dobrih perioda, ne bih sve podredila losim. Kada sam imala najgoru fazu radila sam kao luda. Otrcim do Wc, ispovracam se, pa posle 5 min oporavka trc na posao. Kad god sam ostajala kuci bivalo mi je jos gore jer sam bila potpuno skoncentrisana na to. Onda sam ipak morala na operaciju. Jedini period kada sam bila depresivna bilo je bas posle OP. Mislila sam da ce mi doneti olaksanje, par godina mira, ali nije. Bolovi su bili manji, problematicno mesto odseceno a ostala prekrojena, ali bol i problemi su ostali. Onda mi je bilo malo bolje, godinu dana sa Budenofalkom i problemi su se javljali redje, jednom u mesec dana. Tada sam odlucila da hocu bebu. Nikada nisam zazalila sto sam donela ovu odluku. Trudnoca mi je prosla sjajno-bez medikamenata i skoro bez problema. Sad evo imam jedno malo koje trci uokolo, koje me ispunjava a zamisli sta bi bilo da sam se tako lako prepustila depresiji i dopustila da Kron rukovodi mojim zivotom? Zato glavu gore. Medikamenata ima dovoljno, malo discipline, ako treba promena ishrane. Pa cak i OP nije tako strasna kako se misli. Kronovci mogu da docekaju duboku starost, zato provedimo vreme koje nam je preostalo sto kvalitetnije i cineci stvari koje nam donose radost....
Meni nije bilo tesko sebi priznati da sam bolesna. Bolesna sam pa sta, nisam na to mogla da uticem, a ima losih ali ima i dobrih perioda, ne bih sve podredila losim. Kada sam imala najgoru fazu radila sam kao luda. Otrcim do Wc, ispovracam se, pa posle 5 min oporavka trc na posao. Kad god sam ostajala kuci bivalo mi je jos gore jer sam bila potpuno skoncentrisana na to. Onda sam ipak morala na operaciju. Jedini period kada sam bila depresivna bilo je bas posle OP. Mislila sam da ce mi doneti olaksanje, par godina mira, ali nije. Bolovi su bili manji, problematicno mesto odseceno a ostala prekrojena, ali bol i problemi su ostali. Onda mi je bilo malo bolje, godinu dana sa Budenofalkom i problemi su se javljali redje, jednom u mesec dana. Tada sam odlucila da hocu bebu. Nikada nisam zazalila sto sam donela ovu odluku. Trudnoca mi je prosla sjajno-bez medikamenata i skoro bez problema. Sad evo imam jedno malo koje trci uokolo, koje me ispunjava a zamisli sta bi bilo da sam se tako lako prepustila depresiji i dopustila da Kron rukovodi mojim zivotom? Zato glavu gore. Medikamenata ima dovoljno, malo discipline, ako treba promena ishrane. Pa cak i OP nije tako strasna kako se misli. Kronovci mogu da docekaju duboku starost, zato provedimo vreme koje nam je preostalo sto kvalitetnije i cineci stvari koje nam donose radost....
-
- Aktivan član
- Postovi: 178
- Pridružio se: Pet Okt 24, 2008 7:36 pm
Zdravo B.M.W. joj gde si ti otisla, nije tako crno ... nije izlecivo, ali je zalecivo i to je nesto. Nisam ni ja ni posle deset godina shvatila zašto, niti je lako biti drugačiji i startovati sa tegom oko vrata...a onda pomislim ostali ljudi, koliko neki imaju problema druge vrste ima mnoooogo gorih životnih situacija a ti ces u medicini itekako biti u prilici da ih upoznas. Mozda te tvoja bolest usmeri da istražuješ u ovoj oblasti i pomažeš bolje nego drugi doktori baš nama. Kad puno vidiš i pročitaš imaš materijala za plašenje kolika ti je mašta. Realno nemožeš znati kako će kod tebe da se odvija pa ne zamišljaj najgore.Psiha ima velikog uticaja i nemoj molim te tako crno ima lepih stvari za nas, možeš da budeš sve što hoćeš, navići ćeš se na hranu i da se dovodiš u red kad zaškripi a biće perioda kada ćeš stvarno da zaboraviš na bolest. Ajde glavu gore !
Svaka vam čast kako se nosite sa tim! Valjda sam tako negativna jer znam kako se to gleda sa "druge strane". kad smo imali predavanja na tu temu, bolest je bila predstavljena gore od tumora. I na vežbama u bolnici, kad bi stigli do pacijenta, samo bi zavrteli glavom na dijagnozu...a i nemam poverenja u naše bolnice, kad samo vidim taj jad i bedu, a pre svega neljudskost i hladnoću...
-
- Stalni član
- Postovi: 2202
- Pridružio se: Pet Dec 24, 2004 6:22 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Nemacka
- Kontakt:
Zaboravite to sto znate sa druge strane. Vi ste u ovom slucaju pacijent a ne lekar. Zivot ce vam pokazati da ima i lepih dana. Znam dosta Kronovih pacijenata i neki nemaju problema i po 10-tak godina. To kod mene nije slucaj, ja se vec 10 godina borim i malo je dobrih perioda, ali moja zelja za zivotom je jaca i ne da mi da klonem.
Mislim da bolest ne treba pustiti da vlada nasim zivotom.
Puno dobre energije i lepih misli ulepsace vam dan. Nikada ne treba odustati i prepustiti se crnim mislima. Pogotovo ne sa 25!
Mislim da bolest ne treba pustiti da vlada nasim zivotom.
Puno dobre energije i lepih misli ulepsace vam dan. Nikada ne treba odustati i prepustiti se crnim mislima. Pogotovo ne sa 25!
Sta reci.....znam kako ti je....ali sta je alternativa.
Vremenom se covek navikne na to. I ja sam razmisljao kao ti, sta kako..
Srecom, kad sam oboleo od krona bio sam pri zavrsetku studija, tako da sam dao sve od sebe da sto pre zavrsim.
Meni je najveci problem kad imam upalu sto slabo jedem, nemam apetit......i gvozdje mi bude nisko, pa sam malo bled.....za sad nemam bolove u stomaku, temperaturu, proliv i ostalo, voleo bih da tako ostane..Neko nema nikakve probleme. Najteze mi pada sto gubim kilazu, to me mnogo nervira. Znam da cu morati kad tad na operaciju, ali ne razmisljam o tome.
Takodje, ima dosta dodataka ishrani koji mogu da pomognu.
Pogledaj i sajt http://www.hucuk.hr/
Mene nervira sto moj imunitet unistava moj organ. Nadam se da ce se naci lek koji ce brzo da neutralise upalu, voleo bih i kad bi neko nasao lek za taj poremecaj imuniteta.
Nikad pre ovoga nisam imao zdravstvenih problema, nisam bio nikad ni kod lekara za 27 godina, retko kad sam bio prehladjen, pa me je ovo cudo snaslo, prvo pa musko..
Ovo prethodno sam rekao svom lekaru, kao sta me je snaslo, kad mi je rekao cega sve ima i sta je video bas kod omladine, rekao mi je da ovo i nije tako strasno.
I ja se polako upoznajem sa kronom, eksperimentisem malo, sta mi odgovara, sta ne, sta pomaze i tako....trazim nacin da zeznem bolest.
Nemoj da sazaljevas sebe, nemoj svoj pricom da izazivas i druge da tako razmisljaju o tebi, nego kad te vide da kazu kako nikad ne bi rekli da si bolesna.
Vremenom se covek navikne na to. I ja sam razmisljao kao ti, sta kako..
Srecom, kad sam oboleo od krona bio sam pri zavrsetku studija, tako da sam dao sve od sebe da sto pre zavrsim.
Meni je najveci problem kad imam upalu sto slabo jedem, nemam apetit......i gvozdje mi bude nisko, pa sam malo bled.....za sad nemam bolove u stomaku, temperaturu, proliv i ostalo, voleo bih da tako ostane..Neko nema nikakve probleme. Najteze mi pada sto gubim kilazu, to me mnogo nervira. Znam da cu morati kad tad na operaciju, ali ne razmisljam o tome.
Takodje, ima dosta dodataka ishrani koji mogu da pomognu.
Pogledaj i sajt http://www.hucuk.hr/
Mene nervira sto moj imunitet unistava moj organ. Nadam se da ce se naci lek koji ce brzo da neutralise upalu, voleo bih i kad bi neko nasao lek za taj poremecaj imuniteta.
Nikad pre ovoga nisam imao zdravstvenih problema, nisam bio nikad ni kod lekara za 27 godina, retko kad sam bio prehladjen, pa me je ovo cudo snaslo, prvo pa musko..
Ovo prethodno sam rekao svom lekaru, kao sta me je snaslo, kad mi je rekao cega sve ima i sta je video bas kod omladine, rekao mi je da ovo i nije tako strasno.
I ja se polako upoznajem sa kronom, eksperimentisem malo, sta mi odgovara, sta ne, sta pomaze i tako....trazim nacin da zeznem bolest.
Nemoj da sazaljevas sebe, nemoj svoj pricom da izazivas i druge da tako razmisljaju o tebi, nego kad te vide da kazu kako nikad ne bi rekli da si bolesna.
-
- Aktivan član
- Postovi: 178
- Pridružio se: Pet Okt 24, 2008 7:36 pm