bogiz napisao:Zapravo se radi o duboko senzitivnim osobama, obicno visoke emocionalne inteligencije, koji svet ne vidjaju povrsno preko obrisa vec isuvise duboko. Lako se moze prepoznati osoba po ponasanju, prici i slicnom koja bi bila potencijalan Kronovac. Dosta sam istrazivao an tu temu pa znam, jednom recju takve osobe imaju "hendikep" u odnosu na druge a tice se mozga tj. preteranih emotivnih reakcija na nesto na sta drugi ne bi ni obratili paznju.
Slazem se, bar u mom slucaju je tako. Po mom izgledu i ponasanju niko ne bi ni pomislio da bolujem od bilo cega. Vodim normalan zivot. Nikad nisam bio depresivan. Problem je sto sve primecujem (sitnice, detalje) kod ljudi, okolini, svuda. Takodje, ne drzi me mesto...stalno bi nesto radio. Igram fudbal, stoni tenis, lozim se i na stoni fudbal, sad hocu da idem i na klizanje (ako neko moze da preporuci klizaljke do 7,8k, samo nemojte da kazete da mogu da ih iznajmim). Izlazim, pijem (uvek sebi kazem necu vise, ali ne vredi), vozim pijan.

Ne pijem kafu, ne pusim. Skoro uvek kontriram, iznosim svoje misljenje i kad ne bi trebalo, odnosno kad je pametnije da cutim. Ne trudim se da ostavim dobar utisak na nekoga, ponasam se normalno. Svestan sam svojih mana, milion puta kazem sebi da ne radim neke stvari, ali ne vredi. Najbitnije da zbog mojih mana ne trpe drugi, nego samo ja. Posten sam, pravedan, zajebant, neozbiljan, brzo kapiram stvari, povezujem, pogresna rec zna bas da me smori(nekad minut, nekad i par dana) sve me zanima i interesuje, vezujem se za ljude.Mislim da je moj najveci problem sto sam dobar za sve druge, a za sebe nisam, ili jesam, ali mnogo manje. Ne prihvatam price da sam se razboleo s nekim razlogom. Svi smo gresni, ali i bezgresne bebe obolevaju od najtezih bolesti. Sta su one kome skrivile, tako da...sad ce neko reci da placaju tudje grehe...Bolest ne bira, nebitno je da li je neko mlad ili star, bogat ili siromasan. Ja zivim dobro za nase uslove. Koliko znam mladih ljudi koji su umrli, tako da ne dozivljavam ovo toliko tragicno. Srecom, ima dosta lekova koji omogucavaju da normalno funkcionisemo. Nadam se da ce se pronaci lek koji ce nas izleciti. Dok sam dobro, zivim normalno, ne razmiljam uopste o kronu, kad mii bude lose, bicu smoren, i tako u krug.
Inace, nervira me dosta toga, osobe koje kad odgovaraju na ispitu(dok sam studirao), pa kad ne znaju kazu zbunio/la sam se, ljudi koji se ubacuju preko reda, oni koji ne znaju da voze, da se parkiraju kako treba, oni koji nose majice, a na njima velikim slovima pise armani, D&G, versace, cavalli, oni koji pricaju samo o novcu, a nemaju dinara, oni kojima je sve extra i super, oni koji se odusevljavaju najobicnijim glupostima, a pricaju kao da im se desilo ne znam sta, oni koji svoje emocije iskazuju na facebooku, oni koji misle da sve znaju, koji se prave pametni, devojke koje stavljaju kilo sminke, koje su odbojne, koje traze pametnog, sarmantnog i duhovitog momka,a uvek zavrse sa debilima koji su puni para,ili misle da jesu, pa se smore kad shvate da nisu, oni koji pokusavaju da mi prodaju retardirane price, brankica stankovic i b92, oni koji su dosli u Beograd i pljuju po njemu i Beogradjanima, oni koji izlaze u kafane, a ne znaju nijednu staru narodnu ili starogradsku pesmu, kamoli sevdalinku, pa moram da slusam po 10 puta "Avlije, avlije" i "Moje je srce violina", oni koji se ulizuju nekome i jos vise oni kojima se neko ulizuje, oni koji zele da uvek budu u centru paznje, oni koji misle da su urbani ako se oblace u urban shopu i imaju pirsing, oni koji koriste strane reci, oni koji tetoviraju kineske znake i jos milion gluposti, ali trenutno ne mogu da se setim....

Salim se malo. Izvinite, doslo mi da se malo zezam. Ovo mi je vise smesno, nego sto me nervira, a i ovo su sve nebitne stvari. Da sam pisao o ozbiljnim stvarima smorio bih se samo tako, a vi verovatno jeste i ovako. Kad sam vec poceo, najvise me odusevljava kad je neko normalan, jer sam shvatio da je to najteze biti. Smorio sam vas. Oprostite.
