Hvala vam svima na interesovanju, na podrsci i na vasim odgovorima.
Eh, koliko bih ja zelela da sve ovo za mene bude jedna uspomena..da se sve nekako resi i da mogu da nastavim sa svojim zivotom. Svega, SVEGA sto imam odrekla bih se samo da se ovo vec jednom zavrsi.
Verujte mi, nije ovo samo pitanje estetike, ovde uopste nije stvar u velikom nosu ili crvenom nosu i obrazima, prosirenim porama.. NE! Vec je prestalo da me zanima kako izgleda (a nije bas lepo za videti), vec je stvar u tome da ja od te vreline, pecenja, zarenja..ne mogu da zivim! Osecam se kao da mi je neko ugradio ploce od rerne u lice i podesio temperaturu na max. Jos sada kada su poceli da mi kapilari pucaju na licu, covece! Kako se to tako brzo pogorsava? Pa, na sta cu onda liciti za 2-5-10.. godina? Kako da zaustavim ovaj process? A tim pre sto ne znam ni sta je to sto izaziva ovakvo stanje..prosto nisam pametna. Ne mogu da povezem ni sa cim..pa ne znam ni kako to da kontorlisem. Gotovo stalno je ovako nevezano za vreme, emocije, hranu koju jedem, ali se, logicno, sve ovo leti pri visokim temperaturama jos teze podnosi. Zivot mi je pun ogranicenja. Nema vise mora i leta i sunca za mene, nema vise bavljenja fizickom aktivnoscu, ne smem da potrcim, da se smejem, da placem (a samo mi je do toga)..od svega ovoga jos vise buknem. Vise nigde i ne idem, izbegavam socijalizaciju i druzenje. A kad bas moram..u drustvu sam cutljiva, vise ne pricam, zelim samo da budem nevidljiva. Ovo me je potpuno promenilo, ja sam ranije bila vesela, volela sam da se zezam, da se salim..i sada bih cesto nesto rekla, smejala se, glupirala, ali ne smem, zato sto ne zelim da privlacim tudje poglede ili da, ne daj boze!, svi okrenu glave ka meni i gledaju me, tada tek krene da mi bude jos gore, osecam kako mi lice pulsira od te vreline, vreme se usporava, kao da cujete otkucaje svoga srca u usima, sve bubnji u usima..
Tako je tesko ziveti sa ovim, zato sto me psihicki unistava. Ovo stanje me menja, potisnulo je moju pravu licnost. Postala sam drugacija osoba, ranije nisam bila takva, Vise ni ne gledam svoje stare slike, ne volim to.To me samo rastuzuje, jer ja vise nisam ta osoba sa slika. Ja ne poznajem tu osobu. Ne volim da se gledam u ogledalo, kad udjem u kupatilo, oborim pogled kako se ne bih susrela sa mrskim odrazom moga lica. Da mi je neko rekao da ce ovako da mi prolaze 20-te godine..
Izvinite, znam da mracim sve, ali mnogo me je sve ovo opteretilo. Jedine osobe koje me razumeju su moji roditelji, ali ni oni jadni ne znaju i ne mogu da mi pomognu (a vidim da sve ovo utice i na njih, i oni su stalno zabrinuti i neraspolozeni)..sigurno da je tesko gledati svoje dete kako pati, a ne biti u stanju da mu pomognes. Osecas se tako nemocno.
Yve, potpuno si u pravu sto se prezimena tice..xexe.. Dobro, ne kazem ja..verovatno da je dr Ser mnogima pomogao, zaista. Ali mogao bi malkice takticniji da bude. A ne da me u suzama ispraca napolje. Kao “jel vidite vi ovih trideset ljudi napolju? To sve ja treba da prtegledam.”..pa, cekaj..valjda i ja spadam u tih trideset ljudi. Zar ne zasluzujem i ja da mi se posveti malo vremena i paznje? Cudan je skroz..
Macence, vrlo sam zainteresovana za ovo sto si mi napisala i bas cu da pogledam linkove koje si mi prosledila. Ja sam cula za neku zenu iz Bijeljine koja je mikrobiolog po struci i cula sam da ima jako puno uspeha u lecenju koznih bolesti, pa se spremam da odem i do nje. Mada sam u medjuvremenu (prosle nedelje) otisla na VMA kod dr Tome Mladenovica, mada mi je on za pocetak dao samo da uradim anazlize krvi, urina, ANA test, pa da sa rezultatima dodjem na kontrilu da vidimo sta cemo dalje. Valjda ce nesto upaliti.
Hvala vam svima jos jednom.. Znam da je nemoguce, ali tako bih rado popila kafu sa svima vama.
|