Mislim da je odgovor dosta jednostavan: ekonomska neisplativost sa jedne strane i problem zastarevanja stampanih radova vec pre stampanja. Merck-ov prirucnik koji imam je 18. izdanje i on je iz stampe izasao u jesen 2006. godine, a svi autori su poslednju reviziju tekstova izvrsili u leto iste godine. Dakle, Amerikanci su uspeli da stampano izdanje ucine "aktuelnim" u maksimalnoj meri, knjiga je doslovno "napisana pre stampanja". Kod nas, medjutim, u vreme mog studiranja pre 15-ak i vise godina pricalo se da su znanja u knjizi - kad se knjiga pojavi u prodavnicama - vec 5 godina zastarela.
Naravno, postoji odlicno resenje, to je formiranje baze klinickih znanja u obliku elektronskih tekstova, koje bi najeminentniji autori mogli lako da obnove i osveze, pa vi stampanje takve baze bilo koliko-toliko isplativo, jer kad kupite knjigu, znate da ono sto cete u njoj naci nije zastarelo. Ali, nasi profesori izgleda nisu zainteresovani za to, a oni koji bi mozda i mogli profesionalno da se bave prevodjenjem slicnih baza podataka i da rade redovni "update" istih, nisu pozvani ni od koga da to rade. Eto, ja bih radio to kada bi neko placao, mogao bi se napraviti domaci "mirror site' nekog sajta kakav je, na primer, moj omiljeni e-medicine.com, pa kad se tamo nesto promeni, lekar-prevodilac samo izvrsi iste promene i na sajtu koji je, doslovno "srpsko izdanje".
U medjuvremenu, posto niko ovo ne zeli da pokrene i finansira, ova najaktuelnija znanja su na raspolaganju samo onima koji dobro vladaju engleskim jezikom.
_________________ Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.
|