I evo da se javimo i nakon uspesne operacije. Nadam se da ce ovo nekom biti od pomoci, jer mi bukvalno nista nismo znali o kili, i o operaciji kile, iako imamo cetiri muska deteta ( mada se ponekad javlja i kod devojcica ).
Dakle radilo se o preponskoj kili, koja se dva puta ukljestavala. Iznad desnog testisa se pojavio pre 6 dana iz cista mira plavicasti otok, a dete nije prestajalo da place. To se samo povuklo nakon pola sata i bolovi su prestali. Medjutim sutradan se sve ponovilo, pa smo morali da odemo pod hitno do Instituta za majku i dete, gde nam je dezurni hirurg vratio sve na svoje mesto, i bolovi su prestali. Operacija je zakazana.
Trbusna maramica kod decaka se spusta i formira kesice u kojima se nalaze jaja ( testisi ). Nakon toga ostaje kanal koji se zatvara kod bebe jos dok je u maminom stomaku, dakle on ostaje otvoren tek toliko da prodju krvni sudovi i veza izmedju testisa i mokracnog kanala. Ponekad kanal se ne zatvori, i postoji opasnost da crevo upadne u njega, gde ostaje bez dotoka krvi. To je veoma opasno, jer nakon 6 sati od ukljestenja, crevo pocinje da propada, a operacija je izuzetno komplikovana i ako se ne reaguje blagovremeno smrtni ishod je veoma izvestan.
Kada se operacija radi blagovremeno, dakle kad nije urgentno, onda je rec o lakoj operaciji gde se isti dan, ili sutradan otpusta kuci. Operacije se rade i na bebama od samo mesec dana. Pre toga se ipak ceka, ukoliko nije doslo do ukljestenja, da beba napuni mesec dana, ali se u hitnim slucajevima radi i na novorodjenim bebama.
Naravno nije nam se dopala ideja operacije kod 8 mesecne bebe, pa smo obisli i konsultovali nekoliko pedijatara, i jos dva hirurga. Jedan od hirurga je bio protiv operacije, pod izgovorom da se mozak bebe intenzivno razvija do 18 meseci i da je zato anestezija nepozeljna, te da operaciju treba raditi kasnije, osim u nekom hitnom slucaju. Pedijatri i dva hirurga su apsolutno bili za operaciju.
Usledila je potraga za vrhunskim hirurgom. Iako nemamo nista protiv drzavnih institucija, odlucili smo se za privatnu kliniku. Razlozi su: brza usluga - na primer sve potrebne pripreme - preglede i analize, smo bez problema zavrsili juce navece, sto u drzavnoj praksi nije slucaj, osim kad je urgentno, ali to nismo bili mi. Drugo u privatnoj praksi je lekar posvecen samo vama, i mozda jos par pacijenata ( recimo nama su danas potpunu paznju posvetili i Prof. Dr. Lukac, kao i Doc. Dr. Lukac ( njegova supruga ), te isto tako fenomenalni anesteziolog ( nek oprosti sto ne znam titulu, mislim da je profesor ) Dr. Petkovic. ), a naravno i glavna sestra i ostale sestre na klinici. Na svako nase pitanje dobijali smo ljubazan i iscrpan odgovor, sto u mnogome smiruje ionako tanke nerve kada vam je zdravlje deteta u pitanju. Cekanja naravno nema, sve se radi za vas i odmah. Trece, u drzavnim klinikama, ako ne zavrsite sa operacijom mislim do 16h, otpust ide sutra, i lezite u sobi sa drugim pacijentima, gde se nekad nagledate i naslusate takvih prica, da vam pritisak skoci u nebesa. U privatnoj praksi otpustate se kad to odobri vas lekar, a u slucaju operacije kile, ako je sve u redu, nema razloga da ostajete do sutradan jer se prijem i otpust radi 24h bez obzira na hitnost slucaja. Takodje, oba roditelja u uslovima drzavne prakse ne mogu da budu uz dete, a majci treba pomoc. U privatnoj praksi dobijete samo vas apartman, sa zasebnim kupatilom. Ovo nije stvar komfora, vec nuzde, jer nega deteta odmah nakon izlaska iz operacione sale je vrlo zahtevna - svaki cas moze da povrati, da vam zatreba sveza voda, da vam zatreba mir i tisina jer vase dete mora da odmori, i slicno.
Mislim da danas i oni koji nemaju novca mogu da se snadju putem brzih kredita. Mi smo na srecu imali neku ustedjevinu. Ukoliko zelite neke extra pogodnosti u drzavnoj praksi, to morate da najavite, pa da sacekate da vam se odobri zbog ogranicenih kapaciteta, a cena je manje vise slicna kao u privatnoj praksi!
Operaciju u privatnoj praksi rade iskusne ekipe, kao u nasem slucaju. Nije nam recimo ulilo povernje prisustvo dva mlada hirurga kada smo bili u Tirsovoj, koji su bili na obuci i pregledali nase dete. Ponekad se daje novopecenim hirurzima koji su tek stekli pravo da operisu, uz prisustvo nekog od iskusnijih kolega kao mentora. Jasno je da novi hirurzi moraju da steknu praksu, jasno je da se njima prvo daju laksi slucajevi, da je tu i iskusni kolega koji priskoci u pomoc ako zagusti, ali... Kada je vase dete u pitanju da li bi ste rizikovali? U drzavnoj praksi se meni licno desilo da sam prilikom operacije devijacije nosa daleke 1991. bukvalno UNAKAZEN, i jedva su me iskrpili, a rec je o manje vise lakoj operaciji pod lokalnom anestezijom, gde sam izgubio svest, a nos mi je bio raspadnut usled pogresne procene mladog hirurga koliku silu da primeni. Mada je sada taj onda mladi hirurg postao velicina u nasoj plasticnoj hirugiji, tada je bio novajlija. Ja sam bio uveravan da ce me operisati onda cuveni Dr. Starcevic, ali je on naravno bez mog znanja odlucio da na meni uci mladog kolegu. Pa sad vi prosudite sami.
Dakle, sigurno cete dobro proci i u drzavnoj praksi, pogotovu u Institutu za majku i dete, i u Tirsovoj, ali ipak... Razlika u tretmanu postoji.
Nama je sve u svemu danas laknulo. Nadam se jos jednom da je ova iscrpna prica nekom sutradan od koristi.
|