Pozdrav svima na forumu. Pročitavši gomilu pitanja i odgovora na ovom forumu, videh da devojke uglavnom imaju probleme sa kondilomima, gljivicama, hlamidijom, a vrlo malo sam našla podataka o veoma podmukloj bolesti zvanoj gonoreja, koja je meni zadala puno problema. Veoma bih volela da čujem komentar od dr Pedja Dj, naravno kao i od svih vas koji su možda imali slično iskustvo.
Imam 31 godinu, udata sam, muž 39 godina, radim kao arhivar, nisam imala trudnoća ni porođjaja. Imala sam 2 operacije: 2005. izvađena Bartolinijeva žlezda sa leve strane, decembra 2006 urađena miomektomija intramuralnog mioma veličine 6×6 cm, koji se nalazio na zadnjem levom zidu materice.
Počeću sa 10-ak godina unazad, a videćete zašto kad pročitate ceo mail.
Sa 18 godina (1995. god.) sam imala prvi seksualni odnos, sa 19 sam otišla prvi put kod ginekologa, razlog – spolja kod vaginalnog otvora napipala sam kvržicu veličine 1cm, odgovor od ginekologa - cista Bartolinijeve žlezde. Nije rađen nikakav bris, rečeno mi je da ne brinem, dati antibiotici (sada se ne sećam koji), usledila je kontrola za 7 dana, potom kontrola za godinu dana. Napominjem da nisam imala pojačan sekret, bol, peckanje, svrab, žlezda me uopše nije bolela pri dodiru, samo se pipala pod rukom.
Sledećih godina sam kontrolisala tu žlezdu, sticajem okolnosti kod različitih doktora, jer sam studirala i bila van svog rodnog mesta. NIKO MI NIKAD nije radio bris na neku bakteriju konkretno, samo su mi određivali grupu sekreta, koja je uvek bila VI grupa. Svi do jednog su mi rekli da se ponašam kao da je nema, sve dok ne poraste u toj meri da mi stvara problem.
Od 1998-2001. godine sam imala vezu sa jednim momkom, a potom od 2001-2005. nijedna veza, nijedan seksualni odnos. Godine 2004. radim prvi put Papa test (na moje insistiranje pošto sam imala već 27 godina): „II grupa, masa Le“. Zbog te mase Le, doktorka me šalje u privatnu laboratoriju, sećam se da sam nosila pločicu sa razmazom na Go direktni (izvinjavam se doktorima ako je nestručno) sa nalazom: „U direktnom mikroskopskom preparatu nađena je masa diplokoka u leukocitima i izvan leukocita, masa epitelnih ćelija – nađena bakterija neisseria gonorrhoeae“.
Možete zamisliti moj šok kad sam pročitala rezultat! Bez seksualnih odnosa 4 godine, a imam gonoreju. Primila sam longacef i ciprocinal, i sledeća 2 nalaza su bila uredna. Napominjem da dok sam primala ovu terapiju, apsolutno nisam osetila nikavu promenu u količini, boji, mirisu sekreta, jer ja zapravo nisam ni imala nikakve simptome, kao da i nisam imala nikavu infekciju!
Kad je doktorka videla nalaz, rekla je da je meni uzrok zapušenja žlezde samim tim i bila gonoreja i da se to često dešava kod gonokokne infekcije. Zamislite sad moj rezon, ako je to tačno, ja sam gonoreju dobila pri prvom seksualnom odnosu (jer sam uvećanu žlezdu napipala prvi put 1995), još pre 10 godina! A apsurd koji se nameće je da me nijedan od ginekologa nikad nije poslao da uradim koknkretan bris, već su mi samo određivali grupu sekreta, koja uzgred nikad nije ni bila IV grupa, već stalno VI, a sada mi ta ista doktorka kod koje sam na redovne kontrole išla poslednjih godina kaže da je cista B. žlezde uobičajena kod gonoreje!!!
Potom sam 2005. izvadila „čuvenu“ žlezdu, jer je tokom tih 10-ak godina porasla i veoma mi smetala najviše u fizičkom smislu, nikad me nije bolela (cista je bila 3×3cm posle operacije – histopatološki nalaz). Tek ovde sam na forumu čula za marsupijelizaciju žlezde, meni su kao jedinu opciju naveli vađenje iste!!!
Žao mi je što tad nisam proverila bris u još nekoj laboratoriji, a evo zašto:
- nikad nisam imala veći svrab, peckanje, izuzetno pojačan sekret, tupe bolove u donjem delu stomaka, bolove tokom ili posle odnosa, krvarenje posle odnosa, nije me peckalo kad uriniram, pregled kod ginekologa me nikad nije boleo...kod ginekologa sam išla jednom godišnje na kontrolu i da bih kontrolisala žlezdu, koja se vremenom uvećavala, ali koja mi sem fizičkog prisustva uopšte nije smetala;
- za sve to vreme sam uvek bila VI grupa sekreta;
- sticajem okolnosti sam radila i krvnu sliku i urinokulturu tokom svih tih godina nekoliko puta, Le nisu nikad bili povišeni (4-5 hiljada), Se uvek 15/30 (rečeno mi je da je malo povišena Se normalan kod žena), u urinokulturi nikad nisu izolovane patogene bakterije;
- pošto od 2001-2005. godine nisam imala nijedan seksualni odnos, logika mi nalaže da ako sam imala gonoreju, onda bih verovatno za to vreme završila sa težom upalom, bolovima u stomaku, možda u bolnici...
- nekoliko puta sam tokom one 4 godine bez seksualnih odnosa zbog prehlade i stomačnih problema (proliva) primala ampicilin, palitrex, pentraksil, bactrim, dovicin, hemomicin, injekcije gentamicina, a mahom svi ti antibiotici deluju na gonokoke, pa se pitam kako je moguće da iako je infekcija postojala, nije izlečena tim antibioticima.
Zbog svega toga se nadam da je bila greška, a možda nije jer:
- kada je prvi put rađen Papa test, nađena je i ranica na grliću, koja po rečima doktora nije bila strašna, a koja se posle antibiotske terapije zbog nađene gonoreje potpuno povukla za 6 meseci, što znači da neka upala i jeste bila;
- u Papa testu nikad više nisu nađeni Le;
- začepljenje Bartolinijeve žlezde je sigurno uzrokovano nekom bakterijom, možda stvarno gonorejom.
Izvinjavam se zbog dužine pisma, ali mislim da je ovo moje iskustvo interesantno da pročitaju i druge dame na forumu, ali bih volela da mi cenjeni dr Pedja odgovori:
- Da li je gonoreja stvarno tako podmukla bolest, da ne daje ama baš nikakve simptome, a da pritom perzistira u organizmu i uništava vaše reproduktivne organe?
- Da li ginekolog stvarno ne može ni da posumnja na gonoreju prilikom običnog pregleda, a vi je stvarno imate?
- Da li postoji još neka bakterija manje opasna, koja se isto raspoređuje u parove kao diplokok, pa je eventualno nastala neka greška, tj. možda je mikrobiolog pogrešio prilikom davanja dijagnoze?
A GLAVNI RAZLOG zašto sve to pitam je taj što sam u braku godinu dana, od toga 6 meseci pokušavam da ostanem trudna i ništa se ne dešava. Kao što sam na početku rekla, operisala sam miom decembra 2006, ali ne zbog neostajanja u drugom stanju, jer tad nisam ni pokušavala, već zbog brzine rasta (za godinu i po dana je sa 2,5×2 cm porasto na 6×6 cm) i 3 različita doktora su mi savetovala operaciju. Posle pauze od 6-7 meseci posle operacije, savetovana mi je trudnoća što pre, ali od jula meseca 2007. pa do sada - NIŠTA. S obzirom na mogućnost infekcije gonorejom, koja je ako je stvarno bila, perzistirala u organizmu bar 4 godine, i mog neostajanja u drugom stanju već 6 meseci, da li savetujete ispitivanje prohodnosti jajovoda, s obzirom da gonokok ostavlja priraslice na njima? Pitam, zato što svi ginekolozi listom, pa i vi čitajući vaše odgovore, savetujete bar godinu dana pokušavanja...
...I stalno se vraćam na one postove što je pisala Obgyn da naši ginekolozi ostave na miru pacijentkinje koje nemaju nikakve simptome, jer vagina nije sterilna i da će se svaki put pronaći nešto...I stalno se vrtim u krug i pitam po hiljaditi put da li je moguće onda imati tako opaku bolest bez ikakvih simptoma i godinama ista ta bolest ne biti prepoznata ni sa moje strane ni od strane doktora.
Pozdrav svim forumašima, naročito doktorima koji nađu vremena da s vremena na vreme posete ovaj sajt.
|