Ma tačno znam o čemu pričaš.
I ja sam nabavila posle onog papagaja novi ,ali nije to to ,obožavam i ovog i za njim ću crći ,ali ni sledeći neće biti ni kao ovaj ,ni kao onaj.
Tako je bilo i pre 15 godina kada sam umesto kuce koja je uginula uzela (našla na ulici) drugu,ali nije to ona,a sada ovu volim čini mi se ( ma ne čini mi se-nego jeste) kao porodicu,( u nekim trenucima i više ,kad me ovi naljute ona mi je tu kao maza jedna
) i opet ću naneti sebi bol kad i nje ne bude( ali čini mi se što sam starija sve teže podnosim gubitke i teže zaboravljam) pa me baš plaši taj trenutak.
Ali se slažem sa Ka1 da je jedan od načina (ne zaboraviti nego podići sebi raspoloženje) novim kućnim ljubimcem.
Kažem ti ja čekaj da bebac malo poraste ,pa da zajedno čupkate uši novom zeki