Leukocitarna formula podrazumena analizu krvi koja prokazuje samo leukocite, samo bela krvna zrnca, sve vrste leukocita, a oni su odgovorni za odgovor organizma na neki zapaljenski proces.
Deci se u hitnoj sluzbi obichno vadi krv iz prsta i vene i to je dovoljno da se vidi da li su ozbiljno premeceni parametri krvnih elemenata, a leukocitarna formula se radi samo u krajnjoj nuznosti, ako je broj leukocita jako veliki i ako se simptomi tegoba takvi da je potrebno izvrshiti dodatnu analizu krvi kao shto je leukocitarna formula i ako se infekcije jednog dela tela ponavljaju vishe od tri, cetiri puta godishnje.
Kod vas je verovatno bila neka prehladica ili upala grla ili uha koja je chesta u ovo doba godine pa nije bilo potrebe za daljim analizama
Evo vam i text o leukocitarnoj formuli:
U našoj odbrani učestvuju i granulirani leukociti (neutrofili, bazofili i eonizofili). Ime su dobili po tome što sadrže granule sa različitim hemijskim supstancama kojima brane organizam od različitih vrsta mikroba. Neutrofilištite organizam od bakterijskih ili gljivičnih infekcija, a svoju funkciju obavljaju „gutanjem” tih mikroba. Oni su uglavnom prvi odgovor organizma na infekciju, a svojom aktivnošću i odumiranjem u velikom broju formiraju gnoj.
Eozinofili učestvuju u borbi protiv parazita i proizvode faktore zapaljenja kojima utiču na funkcije drugih odbrambenih ćelija. U većem broju su prisutni u infekcijama izazvanim parazitima ili alergijama.
Bazofilni leukociti su slični mast-ćelijama koje se formiraju u sluzokoži i vezivnim tkivima. Obe vrste leukocita imaju važnu ulogu u alergijskim reakcijama i odbrani tkiva od tumorskih ćelija i parazita, kao i u stvaranju novih krvnih sudova tokom zarastanja rana. Proizvode „učesnike” zapaljenja, izazivače anafilaktičkog šoka, najtežeg oblika alergijske reakcije.
Monociti su poreklom iz koštane srži. U krvi borave jedan do dva dana i prelaze u tkiva gde žive mesecima, čak i godinama. Ove ćelije takođe gutaju mikrobe i čestice oštećenih ćelija vlastitog tkiva i razgrađuju ih enzimima. U tim procesima se oslobađaju mnogi važni činioci zapaljenja kao što su prostaglandini, leukotrijeni, citokini, slobodni radikali kiseonika i azot monoksid. Oni pomažu oslobađanje organizma od štetnih činilaca i obnavljanje oštećenog tkiva.
Svi imunološki organi i reakcije povezani su u sistem i njihovo istraživanje je veliki izazov za imunologe molekularne biologe. Različite imunološke analize koje se sada preduzimaju mogu biti pokazatelj bolesti samo u okvirima drugih dijagnostičkih postupaka. Samostalan odlazak u laboratoriju, bez lekarskog pregleda, neće dati potpunu sliku našeg zdravlja i zbog toga što je dovoljna samo jedna trunčica iz vazduha pa da se dobije lažno pozitivan rezultat od kojeg nas hvata panika. Kad rezultati nisu u skladu sa simptomima i znakovima bolesti, lekar će posumnjati u njihovu tačnost i ponoviti ih, a ponekad i dopuniti specifičnijim analizama. Imunologa bi trebalo konsultovati kada se ista infekcija ponavlja više od tri puta godišnje, savetuje dr Milica Ćućuz-Jokić.