Nije lako "racunati" ili odrediti platu na osnovu bilo kojih stranih kriterijuma. Kod nas ima previse lekara, struktura specijalizacija je pogresna, distribucija lekara je naopaka, a sistem zdravstvenog osiguranja je glomazan, parazitski i zastareo.
Moja je plata zvanicno tajna zavoda u kome radim, ali je priblizna plati specijalista u Domu Zdravlja, koji imaju oko - kako vam drago - 50.000 dinara, 700 evra ili oko 950 dolara. Specijalisti u bonici sa dezurstvima imaju i po 1.000 evra.
Plata lekara bi trebalo da bude ista kao i plata drugih odgovornijih i "skolovanijih" profesija, za pocetak, ista kao plata sudija. Medjutim, i osale profesije imaju svoje odgovornosti i opaske kojima mogu da se brane, bune i, iskreno, opravdaju sasvim razumno svoje stavove. Na primer - ako neki vozac autobusa vozi 50-oro dece na ekskurziju, nije li njegova odgovornost ogromna? Ako pogledate statistiku, vece sanse ima on da pogine sa tom decom, nego pilot aviona. Zakljucak (na silu, jer je ovo iskonstruisana logika, ali je odrziva): vozac autobusa i pilot aviona trebalo bi da za mesec dana svog rada prime iste plate.
Onda mozete dalje: a zar nije odgovoran taj i taj, zar nije ugrozen taj i taj, zar se nije toliko i toliko skolovao onaj, i redom - dok se ne zamorite i ne okrenete se nekoj razbibrizi.
Uostalom, kod nas je omiljeno da se pokazuje prstom na plate poslanika, nije li paradoksalno da poslanik ima vecu platu od jednog specijaliste, na primer, decje neurohirurgije? (Eto, to mi onako pada na pamet kao jedna od strasno teskih specijalizacija, to su oni pravi "heroji medicine").
Ako cemo prema skolovanju i odgovornosti i radu, neko bi mogao da kaze lepe reci i o "obicnom" lekaru opste medicine, koji, kako je tuzan obicaj u Srbiji, maltene samo pise recepte i upute. Jer, i on drzi zivote pacijenata u rukama, dovoljno je, na primer, samo da previdi neku tesku aritmiju i posalje pacijenta kuci sa pogresnim savetom, ili da ga uputi na pogresno mesto i izgubi vreme, ili, na primer, da mu umesto leka koji usporava srce kod tahikardije prepise neki lekic koji radi bas suprotno. A to nije tesko sa ovim silnim lekovima, umesto ATENOLOL, malo se zamislite, malo se zanesete, i cas posla na receptu osvane ALOPROL. Ili umesto DILCORAN 2x1 odjednom bude DILACOR 2x1. A pacijent se ujutru ne probudi, jer je dobio arest u snu... Umesto TIASTAT, napisete TIVORAL. Ili se malo zanesete i napisete kombinaciju insulina koja ce pacijenta da baci u debelu hipoglikemiju, iz koje ce mozda i da se povrati, a mozda i nece...
(Da se narod ne bi plasio, reci cu da je ovo vise teorija, ne prave se ovakvi lapsusi tek tako, ali sa druge strane, tuzna je istina u jednoj recenici koju lekari interno - ponekad - proznaju: "Nema tog lekara koji iza sebe nema malo groblje"...)
Plata se ne moze sistemski odredjivati, vec na osnovu ukupnog ugleda i "traznje" za uslugama nekog esnafa. Kod nas je zdravlje "jeftino", tako ga dozivljavaju gradjani i misle da na to imaju pravo (recenica iz jednog domaceg filma, igra Zarko Lausevic: "Ovde bre i crnac iz Gornje Volte ima knjizicu!...) Posto svako (skoro svako) moze da dobije knjizicu i da se leci, lekar je nevazan, nije bitno ko ce da pise lekice, upute i slicno, lekar ne trosi vas novac ako pogresi, jednostavno je nevazan. Najgore od svega - u sistemu koji imamo najnevazniji su oni koji su u drugim sistemima najbitniji - lekari "na prvoj liniji fronta". Jeste da neurohirurg treba da ima (i ima) vecu platu od porodicnog lekara, ali je ta razlika kod nas mala, a neurohiruga, kardiohirurga, kao i uoste svih usko specijalizovanih eksperata i "eksperata" imamo malo i previse... Ako budemo hteli sve da ih "lansiramo" sa platama, bice prilicno nezgodno.
Sve u svemu - o platama bolje ne pocinjati, neka se lome politicari, i tako su pretplaceni za svoj (ne)rad