Pozdrav svima,
Hvala puno na ovim ohrabrujucim podacima. Licno se nadam da ce Zeffix da odradi svoje, sto se kaze, pa da do Interferona i ne moram da dolazim. Meni je Zeffix za sada prepisan na 3 meseca, do kontrole, ali mi je generalno receno da se moze uzimati i preko godinu dana.
Moram da priznam da sada prvi put cujem da Zeffix nije “konacno resenje” za HBV, jer sam ja razumeo da je to zamena za Interferon, odnosno u smislu da moje zdravstveno stanje, prvenstveno zbog ocuvane jetre, nije takvo da moram primati neki jaci lek od toga. A i moja majka kada je razgovarala za jednom doktorkom iz bolnice, dobila je od nje taj isti podatak, kao i ja – on je (misle na mene) u dobrom stanju, mlad je, zdrav, otporan, i moguce da ga lek (Zeffix) ako ga redovno uzima izleci ili zaleci (bas tim recima je meni preneto).
S’ druge strane odustali su od Interferona jer su procenili da ja psihicki sada nisam spreman da primam takav lek, mada, kao to napisah gore, oni su potpuno pogresno procenili moje tegobe, i verujem (mada mislim da ovo nije ni mesto ni vreme da se pravdam) da su “proglasili” za hipohondra, i uplasili se mojih “junacih” reakcija na taj lek.
Salu na stranu, cuo sam jos u bolnici za teske preporatne pojave kod Interferona, ali ne odmah, nego u vecini slucajeva nakon duzeg primanja. Cak sam cuo da moze dovesti do halucinacija, suicidnih ideja, jedne totalne psihicke destrukcije, a o fizickim manifestacijam necu ni da govorim. Kazu stvara tegobe kao kod gripa, i slicno. Ne znam, mozda oni koji pricaju samo preteruju. Zbog toga sam srecan sto i nisam primio taj lek. Mozda i gresim, ali za sada mi i Zeffix prija!
Evo, popodne sam vozio bicikl, pa moram da priznam i da sam malo preterao; sto vremenski, sto duzinski. Misici me bole, posebno kukovi i rebra, valjda posle dugog lezanja. A lepo mi kazase budali
ne smes odmah da budes hiper aktivan.
Ne znam za vas ostale ali mene jos uvek, na momente zaboli od biopsije, a mozda je to i samo od lezanja, jer cesto bol “seta” od mesta “uboda”, preko kicme, do kukova, posebno nakon duzeg lezanja na toj strani. Ne znam da li to treba da im ipak prijavim, mislim na lekare, ili ce proci samo od sebe?!?!
Jedino, sto kao crna senka, stoji “nas” mojom svecscu jeste cinjenica, koji jos uvek ne mogu da potpuno prihvatim, i koja me nekada jako demoralise – da svi nasi napori oko lecenja nekada mogu da budu privremeno resenje! Eto, a citao sam dosta tekstova na ovom postu o HBV (nije me mrzelo), ima osoba koje imaju ili znaju nekoga ko ima hepatitis a da mu je virus miran godinama, pominju se brojke od 10 do 20 godina. Uostalom zar moj cimer iz bolnice nije zarazen vec 20 godina, a jos uvek je virus samo miran, a on se tretira kao “humani nosilac”. Kako da vam kazem, a da se ne izgubim u pisanju, lakse bi mi bilo cak i da ne izbacim virus ali da znam da kada ga jednom “zacaurim” on ce mirovati, kao da sam ga zarobio. Mozda je to samo i moje stanje na pocetku svega, jer znate i sami kako se kaze – ono sto je u medicini za lekara samo 1% slucajeva za pacijenta je 100% problem. Uvek postoji ono tesko, dosadno, bolno i vecito postavljeno pitanje – zasto bas ja?! Verujem da nemam razloga da kukam, jer je kod mene sve ok, ali nekako cak i najmanja rec moze da zaboli, da uplasi, da pokoleba svaku volju. Znate, odete kod lekara pa ponosni i srecni kazete – biopsija je dobra, virus je minimalno aktivan, organizam nije zivotno ugrozen, jetra je zdrava…. Pa ga gledate pobednicki, kao da ste se vec izlecili samom tom cinjenicom, a on vas onda, onako rvacki, baci na zemlju recima – da, jetra je neostecena i zdrava za sada! (citaj – ko zna sta ce biti kasnije) Ko posle takvih reci moze da bude cool, da se smeje, da ode iz ordinacije smiren? Verujem malo njih. Dzaba posle i svi saveti, “tople” reci, teorije, statistike, hvaljenje lekova i lekara, kada je samo jedan rec uspela da srusi cak i tu kratkotrajnu oazu mira i srece.
Mada, ima i jedna dobra stvar kod ove bolesti, mozda je to tako kod svih slicnih “teskih” i/ili teskih oboljenja. Covek ima samo jedan cilj, jaca volju, i kao da konacno otkriva smisao zivota. Nekako radite samo ono sto je najbitnije, ono sto vas ispunjava, ne zelite da trosite vreme na pogresne ljude, na lose stvari, na besmislene radnje…. Znam sta bi ipak vecina vas sada kazala – ma neka zivim i kao totalna budala, ali neka opet budem zdrav! Ali, cinjenica jeste da bolestan covek vise ceni zivot od zdravog, i da je svestan vrednosti svakog dana. Uf, ja ga sada bas pretera, a? Mozda su mi i misli malo crne… sta ce te, znam da zvucim “filozofski” ali mozda je to i najispravnije razmisljanje.
Svima koji imaju HBV mogu samo da porucim – ne stidite se sebe i svoje bolesti (posebno jer u puno slucajeva to nije nasa krivica, mi smo nekada nesvesno ili nemrano zarazene osobe od strane drugih), mislite pozitivno, mozda je apsurdno da to bas ja kazem, ali tako jeste. Ako je potrebno potrazite pomoc strucnjaka (psihologa, psihijatra), otvoreno pricajte o svojim tegobama, i pokusajte da 1000% stavite svoju psihu “u front” za borbu sa bolescu, jer verujem da jaka psiha i volja mogu cuda da cine. Zar jos Kinezi nisu davno kazali da mnoge bolesti iz glave dolaze, i to bez znaka navoda, bas tako, kako je receno!
Nikada ne smete da zaboravite da zvanicna medicina nije uvek jedino resenje. Mnogi prirodni preparati mogu da pomognu (surutka, cajevi, zdrava hrana)… jer ja dok sam bio aktivan, vezbao, i drzao dijetu (mozda je to pogresno, mozda sam bas zato i pokrenuo virus), znam samo da sam imao blago povisene transeminaze, i da niko biopsiju ili bolnicu nije pominjao. Ja sam vernik, iskreni, i nije “normalno” da ovo kazem ali budite od ovog dana, od sada vi sebi na PRVOM MESTU! Nisam ovo kazao u nekom egocentricnom smislu, ateistickom, da gazite sve oko sebe, i verujem da me 99% ljudi nije pogresno razumelo, ali sada je trenutak da se posvetite sebi kao nikada ranije. Ako budete dobri sebi, bicete i drugima.
Licno voleo bih da upoznam neku osobu koja ima HBV (ne mislim na ove iz bolnice, to je poznanstvo iz nuzde), da eto imam nekoga ko moze da me najbolje razume pored lekara i roditelja.
Posebno mislim da bi trebalo pokrenuti sajt posebno namenjen osobama koje boluju od HBV, sa gomilom saveta, dijetama, predlozima, savetima lekara, aktivnim kontaktima, jednostavno stvoriti neki virtuelni rehabilitacioni centar… otvoren za sve! Ako me neko pozdzava u ovome, neka me kontaktira, ja mogu da nadjem nacina da se uradi dobar sajt, ali znam malo toga o HBV, i zato mi je pomoc svih neophodna!
Pitanje za posebno “draganagr”, izvinjavam se ako sam dosadan:
• Da li postoje osobe kojima je samo Zeffix pomogao?
• Zasto niko ovde ne pominje udruzenje za osobe sa HBV, kada sam ja cuo da postoji?
• Imas li neki poseban savet za mene?