jely je napisao:
ja sam pocela da glumim, kao razgovaram sa muzem da li da mu kupimo pelene ili bicikl...kao jao sto su skupe one pelene, sve mi pare pojedose, da ne mogu da kupim mom voljenom detetu bicikl. Odvikavanje je trajalo bukvalno jedno poslepodne.
Mi nasu stariju devojcicu nismo mogli da odvojimo od flasice, sa kojom se budila i zaspevala, i drzala je po ustima ceo dan. Kad je trebalo da krene u vrtic, resila sam da je dosta, jer mi se nije svidjalo da je nosi u vrtic i da je tamo uzimaju druga deca... Inscenirala sam pad preko flasice, i slomila sam je (naravno, prethodno sam je slomila i spustila na pod da dete ne vidi). I onda sam rekla "jao, vidi kako mi se to desilo, jao sto sam smotana, nema vise flasice, slomila se..."
i dete je progutalo pricu. Imala je tada dve godine i dva meseca, i samo je par veceri pred spavanje pominjala u fazonu "mama smotana, slomila flasicu..." ali nikad nije pravila porblem.
Slicno je bilo i sa cuclom. Preko dana ju je cuvala baka, i dva-tri dana joj je govorila kako sam zaboravila da donesem cuclu, i kako "samo danas" da zaspi bez cucle, za sutra cemo je doneti i slicno. Naravno, nikad je vise nismo doneli kod bake, a onda je prestala da je trazi i kod kuce.
Jeste da stalno "smotana" mama bude kriva, ali dete se navikne na sve...