Izvini, nisam bila na forumu neko vreme, i upravo sam procitala da su tvog tatu odbili za vakcinu. Glavu gore, nista nije izgubljeno, a vrlo moguce da ti je tata u pravu da se u Srbiji pronadje nesto tako VELIKO i bitno. Tesko da ce da moze!!!! A jos ako se placa pacijentima dok su na eksperimentu?! Sumnja, sto ste ispali, nema sta.Uostalom,verovatno ce mu opet raditi neko zracenje ili hemo
pa ce mu biti bolje, pa ga mozda i uzmu ponovo na razmatranje.Mene izludjuje sto se sa svim tim analizama, dijagnozama operacijama itt toliko ceka, kada i svi mi "neuki" po pitanju karcinoma znamo koliko i dan moze biti bitan za napredovanje bolesti. Uzas! Jbg. cuvaj zivce i to ti je. A znam koliko i kako boli kada moras da se pravis kao da se nista ne desava, kao da je sve normalno, mi srecni, niko nam nista ne moze... A ja se cak i pred mamom pravim takva, mozda u malo manjoj meri, ali ne smem ni nju mnogo da zabrinjavam, jer je svakoj majci dete prece i ne zelim da je ja jos dodatno brinem. Svi mi, koji smo ovde zbog najdrazih, brinemo i prolazimo kroz isto, veruj mi. Glavu gore, nema vremena za tugu i za *sta bi bilo, kad bi bilo..* Ja sam se -ak dana pred saznanje da mi tata ima kancer uselila u konacno kupljeni stan sa verenikom i zamisli?! Umesto da konacno uzivam, ja prolazim kroz sve ovo.Al jedino Bog zna sta i zbog cega, i nije na nama da o tome sudimo. Inace, tata ide ujutru na konzilijum da cujemo sta dalje, mada znam da ce biti HT ili RT a mozda i oboje. Strah me je od toga, jer je tata mnogo izmoren i nisam sigurna kako bi podneo sve to, al nema nazad! Kako je tvoj tata? Ljubi ga sto vise, pa kad ne mozes vise da izdrzis, ti trk negde da se isplaces, izvices...pa kad ti oci ne budu crvene, ti opet kod tate i tako u krug. Tako moramo, od kukanja pred njima moze samo njima da bude jos gore. Pozz