Kao sto rekoh, preselili smo se!
Nije bas meni nepoznat kraj grada, ali nisam tu zivela preko 10 godina, i red je da se isti malo upozna - gde su pijace, prodavnice, gde je najblizi hipermarket, da prebacimo decu u blizu skolu/gimnaziju, a i da se nadju nove zavese i sve one gluposti koje zenama mnogo znace, a o kojima muskarci pojma nemaju.
Uglavnom, srecno sam resila vecinu enigmi iz prethodnog pasusa, osim one o hipermarketu i gimnaziji, pa smo u petak resili da krenemo u obilazak jednog od velikih trznih centara.
Usput, zbog najavljanog studentskog protesta, dali smo Gimnazijalcu tacna uputstva kako da ode kod babe na spavanje (baba se nalazi na istoj strani reke kao i gimnazija), jerbo ce Brankov most i Gazela biti zatvoreni.
I, taman smo uzeli kolica, taman se razularili po samoposluzi, zvoni telefon - uspaniceni deda se javlja, mali djak se u skoli povredio, da hitno dodjemo po njega!
OK, ostavljamo sve (ne daj Boze da nas nesto stigne sve ono sto su nam prodavci pomislili, tri generacije ne bi bile dovoljne) i krecemo put skole - zbog zatvorenih mostova i glavnih ulica, put od par km traje skoro pola sata!!
Dete je palo, povredilo nogu, uciteljica ga je odvela kod lekara, lekar je rekao - ako noga otekne, morace kod ortopeda.
Noga je, pogadjate, natekla, pa nas je uciteljica zvala.
Vodimo ga ponovo kod lekara, on daje uput za ortopeda - dezuran je Institu za majku i dete, do sutra ujutru!
Mostovi su blokirani, Tirsova pocinje sa dezurstvom tek sutradan, nema nacina da naseg Prvacica odvedemo kod lekara.
Vodimo ga kuci, psujemo sve studente sveta zajedno sa Bolonjama i skolarinama, stavljamo hladne obloge, on se buni, hoce da trci, palimo crtace i naizmenicno prebacujemo na info kanale da vidimo dokle su primenjeni ulicni fudbaleri stigli.
Nozica otice sve vise, velika tamna mrlja na stopalu, oko pola sedam ulazimo u auto reseni da stignemo po svaku cenu do Novog Beograda.
Primaju nas bez problema, odmah snimaju nogu, nema preloma, fiksacioni zavoj i da miruje.
U medjuvremenu, javlja se baba da je Gimnazijalac stigao, ali da ima 38,5 temperaturu i da ga boli glava!!
OK, malog vozimo kod dede (da se ne zarazi), velikog transferujemo kuci, ujutru kod dezurnog lekara (prehlada, ali da uradi krvnu sliku), ponovo ga vodimo danas kod lekara, Hemomicin i kontrola u petak.
Sutra vodimo Prvaka na kontrolu i pratimo ko ce sve i kad sutra da protestvuje...
|