Evelina, verujem ti da je tema o stavu doktora prema pacijentima raspravljana mnogo puta na ovom forumu. Ja nisam citao sve poruke da bih znao u kom obimu i koliko detaljno. Ali takodje smatram da je ona VEOMA bitna, i da ces mi oprostiti sto koristim tvoju temu za iznosenje svog misljenja.
Odnos pacijent-lekar je postavljen naopacke. Iz nekih razloga se doslo do situacije i razmisljanja da su pacijenti tu zbog lekara, a ne obrnuto. Lekari pruzaju uslugu, i postoje zbog pacijenata. I zbog toga, mi kao musterije treba da dobijemo zadovoljavajucu uslugu, kao i odgovore na sva pitanja, ma koliko ona bila “glupa”. Ko ste vi da kategorisete pitanja na glupa i pametna? Mozda “glupih” pitanja ne bi bilo posle terapije, da se poprica sa musterijama pre nego sto se pocne lecenje, i da se tada daju odgovori.
Dokazano je da covek moze autosugestijom da skroz promeni stanje stvari. Ako je zdrav, da se razboli (ili cak umre) ako umisli bolest. Isto tako, ako je bolestan moze da ubrza ozdravljenje ili skroz pobedi bolest, ako bude pozitivan veseo, raspolozen, vedar, nasmejan. U ovome je veliki doprines dao Emil Coue, francuski apotekar koji je i skovao izreku “svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujem” (uvek se setim filma “Sjecas li se Dolly Bel”
). Prema tome, doktori bi najvise pomogli kada bi ohrabrivali bolesne, ulivali nadu i veru, bili uverljivi i ubedljivi u krajnju pobedu nad bolescu. Kada bi to vise radili, a manje prepisivali lekove, ucinak bi bio puno efikasniji.