aa_aca, potpuno ste u pravu, jasno mi je da moja tuga i stres mogu nauditi nekoj neduznoj novoj bebi, ako u to udjem psihicki nestabilna, pa cu sacekati jos mesec dana, da ne napravim samo vece zlo. Ne mogu to da dozivim kao "gubitak ploda", jer ona se rodila, plakala, mahala rucicama i nozicama, babica je konstatovala kako je prelepo dete, gledala sam je kako se gasi pred nasim ocima, krstili smo je, sahranili u odeci koju joj je grad Beograd, kao i ostaloj deci, poklonio da u njoj raste...Taman sam se malo smirila, a onda je sanjala 2 noci za redom, u snu sam vristala od placa, pa mi ni java ne moze biti bolja. Makar je suprug poceo da saradjuje sto se vitamina tice, da se ne osecam kao da sam sama u svemu ovome, a sin mi je divan, tesi me i grli, i daje mi snagu da se podignem sa dna. Moracu, a nadam se da cu mog andjela videti na onom svetu, ako budem toga vredna u Bozjim ocima.
|