Pozdrav za drage mame, ja sam jedna vaspitacica koja se pre deset meseci nasla i u ulozi majke. Ove godine punim 12 godina staza, tako da se moze reci da koliko toliko imam iskustva.. Adaptacija dece na vrtic...individualna stvar. Neki odboluju odmah, neki posle par dana, nedelja, a bilo je i reakcija posle par meseci?! Deca su cudo! Ili, odlazak stare vaspitacice i adaptacija na novu, to je tek stres...ali da vas ne zamaram time. Roditelji i vaspitaci treba da budu partneri, usaglaseni, i nije vazno da li se vole ili ne, moraju da se postuju, toliko da deca osete pozitivnu klimu. Nazalost, to nije cesto, pa se desavaju nesporazumi, pa i konflikti, i na kraju stradaju oni koji su nama najvazniji. Znam dobro da i medju vaspitacicama ima mnogo zalutalih u profesiji, ali pustite da nadlezni to rese, uvek mozete da se zalite kome treba, ali prvo ispitajte stvar. Nemojte nikada da pricate lose pred decom o vaspitacicama. Deca to posle projektuju, ispricaju vaspitacici, rusi joj se autoritet. A vi zapravo, ne znate o cemu se radi. Bila sam u takvoj situaciji, i osecaj je jako jadan, toliko da nisam nocima spavala, preispitujuci svoj nacin rada, umesto da sam rekla"Ako niste zadovoljni, ispisite decu!" O cemu se radi? Godinama pripremam decu za skolu, radim u tzv. pripremnoj predskolskoj grupi. Rezultati su uvek bili odlicni, deca su bila vrlo dobro pripremljena za skolu, radila sam i na emotivnoj spremnosti deteta za skolu, a ne samo na onome sto je propisano programom. Medjutim, ta generacija 2010, je bila specificna. Deca od 6 godina su mi dolazila potpuno nepripremljena za zivot ( nisu znali da obuku jaknu, da obuju cipele, da obrisu nos, ili peru zube ). To nisam kritikovala, ja sam ih naucila. Zapravo, nikada ih nisam ni kritikovala. Ja sam sa njima radila, jer je to zadatak pp grupe. Radni listovi iz matematike, upoznavanja okoline, grafomotorike...Nisu bili zadovoljni, jer sam podviknula na dete koje posle mog dvadesetog puta nije slusalo sta govorim. Usput mi je koleginica, koja je otisla u penziju, i koju sam nasledila u toj grupi, pravila zvrcke, cekala je roditelje i kritikovala moj rad. Njen rad se sastojao u drzanje dece u krilu i bezbroj poljubaca na dolasku i prilikom rastanka...Danima sam slusala spletke roditelja, koji su saputali i gundjali, sto ja toliko i tako radim ( a zapravo sam mogla mnogo vise, ali kapacitet grupe nije dozvoljavao. Dnevno je to bilo dva puta po dvadeset minuta intenzivnog umnog naprezanja, ko nije zeleo, nije morao ni toliko), da bih sazvala roditeljski i rekla im SLUSAM VAS, U CEMU JE PROBLEM? Zamerke su bile da puno radim, da vicem ( zapravo od svih vaspitaca najmanje vicem, ali to je nebitno ), i da puno trazim od njihove dece. Ja sam se, budala, pravdala kako samo zelim da ih sto bolje pripremim za skolu, i na kraju krajeva za zivot! "Zaboga, radim ovaj posao zato sto ga volim! Vi ste roditelji koji vole svoju decu, i ja vas ne ucim kako da ih volite, pustite vi mene da radim svoj posao, dajte mi vremena do juna, pa cemo da se nadjemo na istom mestu, da cujem vase utiske." Nisam to docekala,jer mi se desila najlepsa stvar u zivota, zatrudnela sam i otisla na odrzavanje trudnoce. Zivot je udesio tako da imam bolesno dete koje ne sme da unosi belancevine u organizam, i ne zelim da ga upisujem u obdaniste minimum jos godinu dana, trazicu produzenu negu deteta. A rado bih ga upisala u kolektiv ( ne jos, naravno, ali cim on bude svestan sta sem da jede, a sta ne sme), i volela bih da i njega neko i u obdanistu uci o zivotu, i ostalom, kao ja nekada svu onu decu. Malo sam oduzila, sve ovo vreme me tisti ta prica nezadovoljnih roditelja, jer znam da nisu imali poverenja, izgleda da delujem jos mladje nego sto jesam, i znam da bi bili zadovoljni cak i oni, na kraju skolske godine. Njima sam na prvom roditeljskom rekla "Pustite decu da sto duze budu deca, ne psujte pred njima, ne govorite ruzno ni o kome, ni o cemu,zivot ce ih svemu nauciti. Umesto toga, naucite da ih slusate, vi cete tako nesto nauciti!" Tim roditeljima to nista nije znacilo. Meni bi sada znacilo, kao roditelju. Kada ostavljate dete u vrtic, imajte poverenja u te zene koje ce biti sa njima ceo dan. I one ih vole, cuvaju, a sto je najvaznije, poznaju ih!
|