Mnogo odgovora je stiglo, hvala vam, pokušaću svima da odgovorim, ako nešto preskočim, ne zamerite.
Jedan odgovor se izdvaja od drugih, dijametralno je suprotan, kada se doda da je to odgovor Garfielda koja je psihijatar, onda on ima posebnu težinu i posebno mesto među odgovorima. Da je i njen post bio u skladu se vašim, priznajem da bih se zabrinula. Ovako ću uzeti da je on relevantan, jer dolazi od stučnog lica, vaši su dobronamerni, ali vi gledate stvari sasvim drugačijim očima i na sasvim drugačiji način.
Po redu, odn. prvo naopačke:
@Ksenija
nemojte da čitate moje postove, kao što na televiziji možete da prebacite kanal, tako i ovde proskočite moj post, pa odite na neki drugi. Da je moje delovanje s... kao što kažete ne znam. Kao što on možda trpi mene, odn. trpi po vašem stavu, tako ja trpim njega i njegovu histeriju, utrošila sam sate i sate u razgovoru s njim, kad bi se to pretvorilo u dane, bili bi dani i dani. Kažem u razgovoru, a ne ubeđivanju, određivanju šta da radi, šta je bolje za njega i sl.
@sunny_n
Histerija se ispoljava u vidu autodestruktivnih verbalnih napada na sebe, da ih tako nazovem, jednom je, bilo je to na početku našeg braka pogrešno izgovorio reč, onda smo izašli, jer smo tako planirali i on je ćutao sve vreme, nije hteo da progovori, jer je bio ljut na sebe i pored mog moljakanja da nešto kaže. Nekad mu nešto ne pođe za rukom, neka sitnica, govori da je glup, da je najgluplji, da bi dete od 2 godine to znalo da uradi i sl.
To treba saslušati istrpeti i smiriti ga, a često se događa.
Pa ko onda trpi ? Neosporno je da trpi on, ali trpim i ja.
Na svu sreću ove epizode se smanjuju, reakcije nisu više tako drastične, ali nažalost postoje u blažem obliku.
@ drbgd
Pogledala sam vaše reference, vi ste doktor somatske medicine, a ne psihijatar i vi nam predlažete razvod ? Dobro je to što nemamo dece ?
Izvinite, ali ovako govore babe i tetke, a ne jedan doktor. 1000 puta smo čuli da su deca srećnija ako se roditelji raziđu na civilizovan način, nego ako žive sa roditeljima čiji je brak loš. Isto tako da spasavanje braka zarad dece nije rešenje.
Čudi me vaš odgovor, s obzirom da ste lekar, a s druge strane i ne čudi, što se mene tiče svrstaću ga u grupu laičkih odgovora.
Ja ne želim da se razvedem od muža, volim ga, ni on ne želi da se razvede od mene, pa zašto pišem sve ovo i tražim pomoć ? Da bih se lakše razvela ?
@ Garfield
Hvala Vam na odgovoru, neću ga posebno komentarisati i sama sam detektovala problem i pomislila na da mu je/nam potrebna psihoterapija. Ovim ste nam pomogli i učvrstili nas u tom uverenju.
@ Žilijan Sorel
ovde ima niz nesporazuma, odn. krivo ste shvatili, on sa sobom nije doneo svoju muziku po dolasku u stan u kome živimo, ja imam veliku kolekciju CD-ova i puštala sam razne, on je rekao koji mu se dopadaju, neke čak jako voli. Čovek je prepoznao kvalitet, čak idemo na koncerte kad smo u prilici, obično su u pitanju stana gostovanja, a dominantna muzika je koju slušamo je World music, čini mi se da se tamo dobro provodi.
Rekla sam da je sa drugovima prekinuo odnos, čuli su se neko vreme, sad samo čestitaju praznike SMS-om, ja mu nisam govorila ni da taj odnos prekine, ni da ga nastavi. Njegova odluka.
Imam svoje drugarice, one muževe, pa se družimo, nikad nije odbio druženje i rekao da neće da ide, da ga smaraju i sl.
Da mi je predložio viđanje sa svojim drugovima i njihovim boljim polovinama, ja bih pristala na to, šta bi bilo, kad bi se i gde provodila to je drugo pitanje.
"Sklop rečenice"
Da li Vi razumete moje rečenice, da li možemo da komuniciramo ? Možemo. A zašto, zato što poštujemo pravila pravopisa i gramatike. Zamislite da ovaj tekst pretumbam, nasumično stavim pojedine delove, sastavim od njega ogromne rečenice da li bi znali o čemu se radi ?
On me molio da mu pomognem, jer ga je bilo strah da će izgubi posao.
Sada kao što sam već rekla, sam piše poslovna pisma, pomogla sam mu da dođe do slobode i do nečega što se uči od rođenja, a usavršava kroz školovanje, a to je pismenost, sad je slobodan čovek, prvo je shvatio koliko ne zna, a onda smo zajednički došli do jednog pristojnog nivoa.
Uzmimo da se radi o stranom jeziku, niko se ne bi bunio da sam mu pomogla da nauči neki, ali valjda prvo treba da znaš svoj, a to smo uspeli.
Posao je sam našao.
Ja ne treba da mu ukazujem na njegovo ruralno i svoje gradsko poreklo, to je notorna činjenica i zašto govoriti ono što se zna ? Čemu ?
Nisam rekla opanci, nego vunene čarape, zimi zna da bude hladno u ravnici, pa kad izađu zagrnu se nekim gunjevima, gunj, kožuh, kako god ga nazvali činjenica je da stalno izlaze i ulaze i da se zagrću tim odevnim predmetima, koji nemaju rukave, a greju leđa, a i sa nogu mora biti toplo, pa su tu čarape od domaće vune. Umesto opanaka, neke ugažene cipele ili patike, za po dvorištu.
Ja se na svog muža oslanjam kao na osobu koja ima pregršt dobrih osobina, a neke od njih su osećaj sigurnosti koji mi pruža i koji je bar meni, kao ženi potreban. Tu je i osećaj da me neče izneveriti, da će biti tu kada mi je potreban, da će me zaštititi.
Najvažnije od svega, može da razume moje potrebe, dileme, htenja i da me podržava.
Mogla sam da se udam i ranije, za drugoga, to svakako. Za dečka koji je sličniji meni, barem spolja, ali ovo što sam našla kod svog sadašnjeg muža nisam našla ni kod jednog pre njega.
Ovde nije ključno da li zna iz koje nam knjige npr. dolazi Žilijen Sorel i ko ju je napisao.
Eto predloga za sledeću lektiru - Stendal, Le Rouge et le Noir. Šalim se, hajde malo da se našalim i sa sebe pokušam da skinem anatemu koju je većina od vas na mene bacila.
Ne biram mu ja knjige, nego mu predložim, postoji gomila knjiga, i teško se snaći, ja pokušavam da pratim novu produkciju, a on nažalost čita lektiru, ali kombinuje i sa knjigama koje ja čitam.
Žilijen niste čitala moj post kako treba, ovo što sam Vam odgovorila sam već rekla, ali neka da se utvrdi.
@gagi15
Postoji knjiga "Heroj na magarcu", "Noge na vrancu, glava u klancu", "Don Kihot", kad smo se uhvaltili za literaturu, mislim da je moj muž prilikom našeg upoznavanja bio kombinacija ovih vitezova, a da smo sad nabacili oklop i zajedno ga glačamo. Zato što ja hoću sjajnog viteza, a on želi sjajan oklop, a krpice kojima glačamo oklop i sredstva za poliranje biramo zajednički, što bi bila poenta.
Teško da se na nekom večernjem kursu može "naučiti" kako da se integriše u više društvo, možda kursevi jezika. Moj muž ima isti stepen formalnog obrazovnja kao ja, ali ja sam svoje nadograđivala upornim čitanjem, pre svega, dakle ja tu vidim rešenje - knjigu u šake.
Uzgred pročito je npr. Don Kihota koga pominjem, posle svoje 30. i ja sam na to veoma ponosna, uvek mu kažem da sam ponosna kad pročita neku knjigu, a on ima tabelu u Excelu i čim završi uključuje računar i zapisuje ime pisca i knjige. I do toga je došao samoinicijativno, sad me zamolio da sa interneta skidam podatke o filmovima koje smo gledali, jer ne može da stigne, ja sam rekla da hoću, ali da nema smisla, ako ih nekad ne prelista. Složio se.
Iz svega se vidi njegova žeđ za stvarima koje su mu dugo bile uskraćene, jedino što nije dobro je kad krene da se poredi sa klincima koji npr. od srednje skole vise u Kinoteci, čitaju i kuka kako ih neće nikda stići. Ja mu kažem da se tu ne radi o kompeticiji, nego o užitku, opet idem u Kinoteku s njim i gledam filmove koje sam gledala kao gimnazijalka i većinu stvari zaboravila. Kažem mu da se dobrim stvarima u životu treba vrećati, s vremena na vreme.
Moj muž je pročitao vaše postove, rekao je da će sutra nešto da napiše, mislim da bi to bilo dobro, i za njega i za mene, a i za vas, pa da čujete i drugu stranu.
Pozdrav svima i hvala što ste nam posvetili vreme.
|