Postovani,

bavim se poslom bravara i ponekad (5-6 puta gobisnje) koristimo azbestno cebe.

Desila mi se sledeca situacija: radni kolega je bacio cebe na pod podigla se prasina iz cebeta i ja sam osetio da mi je usla u usta i nos.

Koliko ovo moze da bude opasno ?

Nakon ove situacije u zadnje 3-4 godine nisam koristio azbestno cebe.

Da li mogu dobiti neku bolest povezanu sa azbestom i da li se trebam testirati na nesto?

Unapred zahvalan

Verovatno nema razloga za brigu kod tako male izlozenosti kao sto je navedeno, evo detaljnijih informacija, najbolje mozete sami da procenite.


Azbestoza je rasprostranjeno stvaranje ožiljnog tkiva u plućima uzrokovano udisanjem prašine azbesta.

Azbest je sastavljen od vlaknastih mineralnih silikata različitog hemijskog sastava. Udahnuta azbestna vlakna sedimentiraju (talože) duboko u plućima uzrokujući stvaranje ožiljaka. Udisanje azbesta može uzrokovati i zadebljanje opne koje prekriva pluća (pleure).

Ljudi koji rade sa azbestom u opasnosti su od razvijanja plućne bolesti. U opasnosti su i radnici koji ruše zgrade koje sadrže izolacijski materijal od azbesta, iako je taj rizik malen. Što je više čovjek izložen azbestnim vlaknima, to je veća opasnost od razvitka bolesti povezanih sa azbestom.

Simptomi azbestoze javljaju se postepeno samo nakon što se stvori mnogo vezivnih ožiljaka pa pluća izgube elastičnost. Prvi simptomi su blaga zaduha i smanjena sposobnost za fizičku aktivnost. Teški pušači, koji uz azbestozu imaju hronični bronhitis, mogu kašljati i hripati. Postepeno disanje postaje sve teže. U oko 15% ljudi sa azbestozom dolazi do teške zaduhe i zatajenja funkcije disanja.

Udisanje azbestnih vlakana može ponekad uzrokovati nakupljanje tekućine u prostoru između dviju pleuralnih opni, nazvanom pleuralni prostor. Azbest rijetko uzrokuje tumore na pleuri koji se zovu mezoteliomi ili na opnama u trbuhu koji se zovu peritonealni mezoteliomi. Mezoteliomi izazvani azbestom su oblik raka i neizlječivi su. Mezoteliomi se najčešće pojavljuju nakon izloženosti krocidolitu, jednoj od četiri vrste azbesta. I amozit, drugi tip azbesta, uzrokuje mezoteliome. Krizotil vjerojatno ne uzrokuje mezoteliome, ali je ponekad onečišćen tremolitom koji ih uzrokuje. Mezoteliomi se obično javljaju 30-40 godina nakon početka izloženosti.

Rak pluća je djelomično u vezi sa razinom izloženosti azbestnim vlaknima, ali u ljudi sa azbestozom rak pluća se razvija gotovo isključivo u pušača, naročito onih koji puše više od jedne kutije na dan.
Dijagnoza
Osobi koja ima u anamnezi izloženost azbestu liječnik može katkad postaviti dijagnozu azbestoze na temelju rtg-a pluća koji pokazuje karakteristične promjene. Obično osoba ima poremećenu plućnu funkciju i liječnik može stetoskopom iznad pluća čuti nenormalne zvuke poput pucketanja. Da bi utvrdio je li pleuralni tumor rak, liječnik mora izvesti biopsiju (uzeti mali komadić pleure i ispitati ga pod mikroskopom). Tekućina oko pluća može se ukloniti iglom i analizirati (postupak koji se zove torakocenteza), ali taj postupak obično nije tako siguran kao biopsija.

Prevencija i liječenje
Bolesti uzrokovane udisanjem azbesta mogu se spriječiti svođenjem azbestne prašine i vlakana na radnom mjestu na najmanju moguću mjeru. Budući da su industrije koje koriste azbest poboljšale suzbijanje zaprašenosti, danas manje ljudi oboli od azbestoze, ali u ljudi koji su bili izloženi više od 40 godina još uvijek se javljaju mezoteliomi. Radnici izvježbani u sigurnosnim tehnikama uklanjanja azbesta mogu ukloniti azbest iz kuća. Pušači koji su bili u dodiru sa azbestom mogu prestajanjem pušenja smanjiti rizik od raka pluća.

Većina načina liječenja azbestoze ide za olakšavanjem simptoma, npr. liječenje kisikom olakšava zaduhu. Disanje može olakšati i uklanjanje tekućine oko pluća. Ponekad je u liječenju azbestoze uspješna transplantacija pluća. Mezoteliomi su praktički uvijek smrtni. Kemoterapija nije uspješna, a ni hirurško uklanjanje tumora ne dovodi do izlječenja.